Sadržaj autorice Maja Grbić Alimanović

Više od deset godina stvara originalni, ručno rađeni nakit u koji je na posve nov i drugačiji način uklopila i tradicionalnu lepoglavsku čipku, zbog čega ovi jedinstveni ukrasi podsjećaju na najfiniji filigran.

- Novi trendovi u muzejima danas u svijetu zahvaćaju poslovanje na jedan sasvim novi način; od korištenja novih tehnologija i umjetne inteligencije pa sve do ustroja koji se mora prilagoditi tim novim područjima. U Hrvatskoj uglavnom još radimo prema modelu kojeg možemo pripisati kraju 20. stoljeća. Danas se u muzejima širom svijeta mnogo poslova delegira i širi se uloga muzeja. To možemo i mi napraviti, ali samo uz odgovarajuću fleksibilnost u upravljanju - ističe ravnateljica muzeja Dvor Trakošćan.

- Procjenjujemo da bi UPU mogao biti usvojen do kraja ove godine, uz mišljenja svih nadležnih tijela. Paralelno radimo na pripremi projektne dokumentacije, koja će biti finalizirana po usvajanju UPU-a, nakon čega slijedi postupak ishođenja potrebnih dozvola - kaže Dino Manestar, direktor hotelske kompanije Premium Stars Hotel, koja upravlja Hotelom Trakošćan.

Plesni studio Vindi nastao je u vrijeme kad u Varaždinu nije bilo toliko punktova za ples kao danas te je vremenom izrastao u svojevrsnu varaždinsku školu suvremenog plesa. S obzirom da su osnivačica i prve plesačice bile gimnastičarke, ta se škola, kako pojašnjava Davorka Čorko Rodeš, s jedne strane temelji na pomalo sportskom, spartanskom duhu i ustrajnom vježbanju, ali i novim načinima razmišljanja koje su u studio kao gosti predavači donijeli brojni renomirani plesači suvremenog plesa iz raznih dijelova Hrvatske, ali i šire, a iz studija su potekle i neke današnje profesionalne plesačice.

Velečasni Vlado Borak govori o svom dolasku u župu u Višnjici u kojoj je, kako kaže, sve manje, ne samo vjenčanja i krštenja, nego i sprovoda, jer je sve manje ljudi. U svakoj sredini u koju dođe nastoji biti otvoren i obraćati se ljudima kao “jedan od njih”, a ne s visoka, te tako gleda i na ljude koji služe kaznu u Lepoglavi i s kojima radi kao dušobrižnik.

Nekadašnji ravnatelj varaždinskog Centra za socijalnu skrb i jedan od pionira razvoja socijalne skrbi za beskućnike u Hrvatskoj, kao posebno ranjive skupine u društvu, govori o svojoj motivaciji u radu koji se često čini kao “Sizifov posao”. Također nam otkriva detalje iz vlastitog života koji su ga dodatno senzibilizirali za rad s ljudima u potrebi i teškim životnim situacijama.