Mnogi su čuli za veliku akciju sadnje stabala pod nazivom “Zasadi stablo, ne budi panj”, koja se prije pet godina poput šumskog požara proširila Hrvatskom. U akciju su se uključili brojni volonteri, vrtići, bolnice, škole, tvrtke, vojska..., i u nekoliko godina posađeno je oko 400.000 stabala. Manje je poznato da je jedna od inicijatorica, i glavna pokretačka snaga akcije, bila samohrana majka četvero djece, koja je samo nekoliko mjeseci prije pokretanja nacionalne kampanje pošumljavanja s djecom izašla iz sigurne kuće u kojoj je bila smještena na godinu dana zbog traumatičnog iskustva nasilja. Mateja Anđelina Kramar rodom je iz Maruševca, gdje i danas živi, a njezina životna priča i nevjerojatna osobnost može mnogima biti inspiracija i poticaj za promjene, posebice u teškim životnim trenucima.
Tabu tema o kojoj svi šute
Sa 17 godina rodila je svoje prvo dijete i udala se, a sa 24 godine odlučila se razvesti, ne znajući da je na putu i četvrto dijete. Kad je najmlađe dijete imalo tek mjesec dana, doživjeli su nasilje, nakon čega su svi smješteni u sigurnu kuću na moru, što dalje od okoline u kojoj su do tada živjeli. S obzirom na sve okolnosti, sustav joj je tada ponudio promjenu identiteta tj. novo ime i odlazak u inozemstvo, ali je ona, kako kaže, u sebi znala da joj je potrebna unutarnja promjena, razvoj u nekom novom smjeru.
- Iako sam preuzela punu odgovornost kao majka, u brak sam ušla nezrela i nisam bila ni svjesna da imamo nekih problema i da je vrijeme za promjene. Kad sam se našla u sigurnoj kući, to je bilo dno, na kojem sam mogla ostati ili krenuti prema gore. Znala sam samo da se ne želim skrivati, ni bježati, nego da želim dokazati drugima i sebi da mogu drugačije - govori Mateja ističući da je nasilje u obitelji i danas tabu tema te da je opća percepcija javnosti da u sigurnim kućama završavaju žene nižeg socijalnog i obrazovnog statusa.
No, u sigurnoj je kući susrela, kaže, žene raznih profila, od siromašnih do onih s fakultetom i visokim društvenim statusom, ali se o tome šuti i mnoge se žene vraćaju nezdravoj okolini, iz koje su pobjegle, jer nemaju izbora ili misle da ga nemaju.
Ona sama potječe iz dobro situirane, poduzetničke obitelji, koja joj je bila veliki oslonac kad se nakon godinu dana vratila u Maruševec. Ono što je tada željela, bilo je samo čvrsto stajati na svojim nogama, i u to je uložila svu svoju energiju.
Voćnjak kao utočište
Tada joj se, posve neplanirano i “kao da je palo s neba”, dogodila akcija “Zasadi stablo, ne budi panj”, kroz koju je odjednom, od anonimne samohrane majke postala nacionalna junakinja i ekološka aktivistica. Tek je kasnije u svemu tome vidjela neko dublje značenje jer su joj upravo stabla bila glavno utočište u najtežim trenucima, tijekom godina nasilja.
- Živjeli smo u obiteljskoj kući, imali smo vrt, voćnjak, kokoši, i tu sam provodila puno vremena. To je bilo moje utočište, u kojem sam se mogla isplakati i sakriti kad mi je trebala utjeha. Tu su krenula i moja prva preispitivanja; što mi se događa, gdje sam zapela, gdje sam pogriješila.... Poznavala sam svaku voćku, i umjesto braka, ta su mi stabla donosila plod. Kad sam izašla iz sigurne kuće, ta se energija nekako pretočila u akciju sadnje stabala - govori Mateja opisujući kako je na svom FB profilu objavila poziv prijateljima “Ekipa, idemo nešto pokrenuti, idemo zasaditi stabla!”; i to je pokrenulo lavinu.
Tada se i zaposlila u varaždinskoj agenciji za telefonsku prodaju, ali je nakon godinu dana dala otkaz i potpuno se posvetila organiziranju i fundraising kampanjama za akcije sadnje registriravši istoimenu udrugu “Zasadi stablo, ne budi panj”. To ju je iskustvo i u profesionalnom smislu lansiralo u sasvim novom smjeru.
Iako je završila strukovnu školu, oduvijek su je zapravo privlačile financije i poduzetništvo, a uz oca, koji se bavio hortikulturom, zavoljela je prirodu i rad s biljkama. I tad se sve konačno posložilo - biljke i poduzetništvo.
Od traume do novoga kruga
- Željela sam nadoknaditi sve što sam propustila. Bila sam željna znanja i završila sam razne edukacije u Hrvatskoj i inozemstvu; od Akademije za poduzetništvo, investiranja i digitalnog marketinga do permakulturnog dizajna. Osim majke i kućanice, željela sam razviti i svoju karijeru, stvoriti nešto svoje - govori naša sugovornica koja danas vodi tri različita projekta.
U obiteljskoj tvrtci InWood, koja se bavi proizvodnjom i prodajom mobilnih drvenih kućica, radi kao voditelj marketinga i prodaje. Udruga za sadnju stabala prerasla je u startup tvrtku “Zelena burza” kroz koju spaja investitore i zelene projekte tj. one koji imaju dobre ideje s onima koji imaju novac i žele ga uložiti u nešto što donosi društvenu i ekološku korist.
Osim toga, vremenom je počela otvoreno i edukativno govoriti o vlastitom traumatičnom iskustvu i boravku u sigurnoj kući te je shvatila da i to može preoblikovati u nešto što hrabri i osnažuje druge žene. Tako je nedavno pokrenula “Novi krug”, edukaciju namijenjenu ženama u sigurnim kućama kroz koju mogu steći znanja i vještine koje će im pomoći da se lakše snađu u životu nakon povratka u normalan život. Na taj je način i vlastitom traumatičnom iskustvu dala novi smisao.
ZELENA BURZA
Povezala zagrebački restoran i šumsku pedagogiju
“Zelena burza” prva je fundraising platforma za financiranje ekoloških projekata. - Sve što sam naučila kroz udrugu, pretočila sam u poslovni model “Zelene burze”. U udruzi smo morali pronaći financije za akcije sadnje, jer volonteri sade, ali moraš platiti sadnice rasadnicima i prijevoz volonterima. Kroz burzu danas povezujem projekte širom Hrvatske s investitorima i sponzorima. Cilj je da nam se firme same javljaju s potrebama za projektom, u skladu s njihovim strategijama i ciljevima, a da im mi nudimo provjerene i elaborirane projekte, te da udruge dobivena sredstva iskoriste za maksimalni učinak - pojašnjava Mateja. Na taj je način već povezala zagrebački restoran Noel, u vlasništvu poznatog chefa Marija Mandarića, s Prvom privatnom gimnazijom Varaždin. Noel financijski pomaže projekt šumske pedagogije koji varaždinska gimnazija provodi u svojim voćnjacima u Kelemenu.
NOVI KRUG
Radionice za žene spremne za novi početak
Vlastito iskustvo osobnog i poduzetničkog razvoja nakon izlaska iz sigurne kuće pretočila je u program edukacije “Novi krug”, prvenstveno namijenjen ženama smještenim u sigurnim kućama, ali i svima onima koje “žele novi početak”. Prvi krug neformalno-obrazovnog programa održan je ljetos u Domu za žrtve obiteljskog nasilja u Varaždinu, uz financijsku potporu Pučkog otvorenog učilišta Varaždin. Kroz edukaciju žene uče prepoznati vlastite snage, upravljati vremenom i novcem, napisati životopis i razviti vlastitu poslovnu ideju.
- To je oblik mentorstva koji je meni trebao kad sam bila u istoj situaciji. Žene se unutra često opuste i ne razmišljaju što će kasnije. Kad sam im došla održati prvu edukaciju, većina njih je reagirala na način “pa, što nam to treba!”, a zatim su jedva čekale da dođem i samo su tražile još informacija, to je taj klik koji se dogodi u glavi.
