Mnogi su čuli za veliku akciju sadnje stabala pod nazivom “Zasadi stablo, ne budi panj”, koja se prije pet godina poput šumskog požara proširila Hrvatskom. U akciju su se uključili brojni volonteri, vrtići, bolnice, škole, tvrtke, vojska..., i u nekoliko godina posađeno je oko 400.000 stabala. Manje je poznato da je jedna od inicijatorica, i glavna pokretačka snaga akcije, bila samohrana majka četvero djece, koja je samo nekoliko mjeseci prije pokretanja nacionalne kampanje pošumljavanja s djecom izašla iz sigurne kuće u kojoj je bila smještena na godinu dana zbog traumatičnog iskustva nasilja. Mateja Anđelina Kramar rodom je iz Maruševca, gdje i danas živi, a njezina životna priča i nevjerojatna osobnost može mnogima biti inspiracija i poticaj za promjene, posebice u teškim životnim trenucima.
Sa 17 godina rodila je svoje prvo dijete i udala se, a sa 24 godine odlučila se razvesti, ne znajući da je na putu i četvrto dijete. Kad je najmlađe dijete imalo tek mjesec dana, doživjeli su nasilje, nakon čega su svi smješteni u sigurnu kuću na moru, što dalje od okoline u kojoj su do tada živjeli. S obzirom na sve okolnosti, sustav joj je tada ponudio promjenu identiteta tj. novo ime i odlazak u inozemstvo, ali je ona, kako kaže, u sebi znala da joj je potrebna unutarnja promjena, razvoj u nekom novom smjeru.
- Iako sam preuzela punu odgovornost kao majka, u brak sam ušla nezrela i nisam bila ni svjesna da imamo nekih problema i da je vrijeme za promjene. Kad sam se našla u sigurnoj kući, to je bilo dno, na kojem sam mogla ostati ili krenuti prema gore. Znala sam samo da se ne želim skrivati, ni bježati, nego da želim dokazati drugima i sebi da mogu drugačije - govori Mateja ističući da je nasilje u obitelji i danas tabu tema te da je opća percepcija javnosti da u sigurnim kućama završavaju žene nižeg socijalnog i obrazovnog statusa.
No, u sigurnoj je kući susrela, kaže, žene raznih profila, od siromašnih do onih s fakultetom i visokim društvenim statusom, ali se o tome šuti i mnoge se žene vraćaju nezdravoj okolini, iz koje su pobjegle, jer nemaju izbora ili misle da ga nemaju.
Ona sama potječe iz dobro situirane, poduzetničke obitelji, koja joj je bila veliki oslonac kad se nakon godinu dana vratila u Maruševec. Ono što je tada željela, bilo je samo čvrsto stajati na svojim nogama, i u to je uložila svu svoju energiju.
