Sadržaj autorice Maja Grbić Alimanović

- Vjerujemo da maloprodajni lanac, koji smo preuzeli, ima još prostora za rast, zato smo i ušli u ovu akviziciju... Procijenili smo da na području sjeverozapada ima potencijala, radi se o jednom od najrazvijenih dijelova Hrvatske u kojoj je i kupovna moć ipak veća nego, primjerice, u Lici ili istočnoj Slavoniji - kaže direktor NTL-a Martin Evačić nakon preuzimanja trgovina Kitro.

Poslovni prostor niz godina kao najmoprimac koristi varaždinska tvrtka Tipos Resurs, koja se bavi otpadom, ali se oni uskoro sele na novu lokaciju. Znači li to da sadašnji vlasnik tvrtka Mundus Nova Projekt, sa sjedištem u Zagrebu, ima konkretne planove s tom lokacijom?

- Ova je dužnost vrlo zahtjevna i traži izrazitu dogovornost 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Biti gradonačelnik ovakvog grada znači veliku izloženost i odgovornost za cijeli sustav grada u kojem se nalazi i 12 javnih ustanova te isto toliko trgovačkih društava. Mislim da bi se trebala povesti i ozbiljna rasprava o adekvatnosti primanja dužnosnika koji obavljaju ovako odgovorne funkcije u izvršnoj vlasti u velikim gradovima - kaže aktualni varaždinski gradonačelnik.

- Svi strateški projekti imaju odgovarajuću razinu zrelosti vezano uz uređenost imovinsko-pravnih odnosa te izrađene projektno-tehničke dokumentacije što će omogućiti njihovu uspješnu provedbu do kraja financijskog razdoblja - odgovaraju iz Grada poručujući da po potpisu Sporazuma nastavljaju s aktivnostima vezanima uz provedbu ITU mehanizma.

Agronomkinja Amalka Vukelić s obitelji se na hektar i više zemljišta bavi ekološkom i biodinamičkom proizvodnjom “zapostavljenog” voća, a svoja znanja putem savjetovanja i edukacija pruža i drugim poljoprivrednim proizvođačima zainteresiranim za ovu vrstu proizvodnje. Trenutačno su u fazi priprema za preradu tj. proizvodnju voćnih vina i desertnih voćnih octeva koja se koriste kao začini u visokoj kuhinji.

Jedna od posebnosti KUD-a Elizabeta i jalžabetskog kraja je karakteristična nošnja stara oko 170 godina, čije primjerke starije žene još uvijek čuvaju po kućama, ali im je želja sve to blago izložiti u nekom budućem prezentacijskom centru.

- Nošnje su nekada nosile starije gospođe u crkvu i bakice su htjele biti u tome pokopane, tako da ih je malo originalnih ostalo sačuvano. U početku smo nastupali u tim starim nošnjama, ali je to vremenom postalo riskantno. Neke su bile već istrošene i šteta ih je bilo nositi svugdje okolo pa smo ih dali rekonstruirati od tkanog materijala na koji su potom naše ženice ručno radile detalje - govori naša sugovornica.