Prije 30 godina, 28. veljače 1992. godine, službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Najzaslužniji za ulazak NK-a "Varteks" u to najprestižnije hrvatsko sportsko natjecanje bio je tadašnji karizmatični predsjednik kluba Anđelko Herjavec, koji je vizionarski prepoznao što bi za klub i grad Varaždin značio ulazak u 1. HNL-u.
Malo tko je tad u Varaždinu, a kamoli u Hrvatskoj, vjerovao da će se nekadašnji jugoslavenski drugoligaš i povremeni trećeligaš, u kojem su igrali domaći dečki mahom zaposleni u tvornici preko puta igrališta, prometnuti u najvećeg takmaca za prijestolje "Dinamu" i "Hajduku". U to vrijeme tvrditi da će golobradi tinejdžer Davor Vugrinec postati najbolji strijelac u povijesti 1. HNL-e, bilo je u rangu naučne fantastike. No, nogomet nerijetko kreira iznenađujuće priče. Ovo je priča o Davoru Vugrincu, jednom od najboljih varaždinskih nogometaša.
Prvi veliki transfer
Davor Vugrinec rođen je 1975. godine u Varaždinu. Nogomet je počeo igrati kao dječak u Trnovcu gdje je živio s obitelji. Davorovu iznimnu talentiranost prvi uočava otac Stanislav, i sam nekadašnji igrač NK-a "Varteks" iz njegovih drugoligaških dana te ga upisuje u Školu nogometa NK-a "Varteks". Brzo se pokazalo da građom krhki, mali "Davorček" posjeduje rijedak nogometni dar. Dar koji čini razliku, isti onakav kakav imaju genijalni slikari, pisci ili glazbenici.
Njegove iznimne nogometne majstorije primjećuju i prate braća Ivanković koja su u to vrijeme vodila brigu o sportskom segmentu djelovanja NK-a "Varteks". Godine 1992. sedamnaestogodišnjeg Davora prvoj momčadi priključuje trener momčadi Branko Ivanković. Debitirao je u proljeće 1993. protiv "Pazinke", a nešto kasnije je "Zadru" zabio prvi od svojih 146 postignutih golova u 1. HNL-i. Blistava tehnika, efikasan dribling, suradnja sa suigračima, lucidan osjećaj za gol bile su vrline koje su Davora Vugrinca učinile jednim od ponajboljih igrača poniklih u Varaždinu.
Davor Vugrinec (broj 30) u akciji /Arhiva
Sjajne igre u dresu Varteksa trasirale su mu put prema reprezentaciji Hrvatske za koju je prvi, od ukupno 29 nastupa, ostvario 1996. godine na utakmici protiv Mađarske. Godine 1997. NK "Varteks" je zahvaljujući prodaji Davora Vugrinca u turski "Trabzonspor" ostvario svoj prvi veliki transfer, zaradivši lijepu sumu novaca. Davor u Trabzonu, glavnom gradu istoimene turske provincije koji se smjestio na obali Crnog mora, ostaje tri godine. Nakon Turske odlazi u Italiju gdje s uspjehom igra za talijanske klubove "Lecce", "Atalantu" i "Cataniju". Poslije petogodišnjeg igranja u talijanskoj Serie A, vraća se ponovo u Hrvatsku gdje igra zapaženu ulogu u nogometnim klubovima "Rijeka", "Dinamo", "Zagreb" i "Slaven- Belupo".
Slobodno vrijeme uz knjigu
Vugrinec je vrlo mlad, sa svega dvadeset i dvije godine, bio obasjan svjetlima reflektora europskog nogometnog glamura. Skroman i plemenit, vrlo brzo shvatio je da život u blještavilu velikih europskih nogometnih klubova i zvijezda nije život iz bajke. Da bi opstao u grotlu raznih veličina i taština, morao je biti među najboljima. Svjestan da nogometno umijeće nije dostatno za ostati na vrhu, počeo je intenzivno raditi na sebi. Educirao se, učio strane jezike, savladavao komunikacijske vještine, kulturno se nadograđivao.
Nogometne legende Davor Vugrinec i Davor Šuker (desno) - Foto: Sopta/HNS
Često puta je zbog toga bio predmet šala suigrača jer nije, poput većine, na učestalim putovanjima i pripremama ubijao vrijeme kartajući, već je svaki slobodan trenutak provodio uz knjigu. Tih, skroman i samozatajan, nije se obazirao na opaske suigrača. Sjeme znanja koje je posijao tijekom igračkih dana danas daje vrhunske plodove. Davor je usporedo s igranjem nogometa uobličio nove intelektualne horizonte pa je po završetku nogometne karijere budućnost pronašao van nogometa.
Kolekcionar i galerist
Likovna umjetnost, velika strast i hobi Davora Vugrinca, pretvorila se u zanimanje. Već dugi niz godina Davor je strastveni ljubitelj umjetnina, posebice umjetničkih slika. Njegova kolekcija sadrži najreprezentativnija djela hrvatskih umjetnika moderne, počevši od Nikole Mašića, Mate Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije, Ivana Tišova, Ferde Kovačevića, Otona Ivekovića, Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića, Oskara Hermana, Milivoja Uzelca, Marijana Trepšea, Vilka Gecana… Djela iz njegove kolekcije redovito su ključni izlošci na velikim retrospektivnim izložbama eminentnih izložbenih prostora Hrvatske.
Davor Vugrinec /Arhiva
Zbog zaokupljenosti poslom oko galerije koju vodi u Zagrebu, Vugrinec nije više toliko vezan uz nogomet, ali pozorno prati utakmice i događanja u svom nekadašnjem klubu. S razlogom, jer danas na travnjaku stadiona u Zagrebačkoj 94. nogometnu tradiciju obitelji nastavlja Davorov sin Noa, treći sljedbenik iz generacije vrhunskih igrača obitelji Vugrinec.
