Više od bilo koje druge, jedna lekcija izdvaja se iz knjiga koje sam pročitao: Nikad ne odustaj. Ukoliko imate cilj ili san, slijedite ga. Ako postoji razlog u koji uistinu vjerujete, borite se za njega. Današnja priča govori o čovjeku koji je dao sve od sebe kako bi varaždinske kulturne i povijesne znamenitosti dobile sadašnji izgled i zasjale uz obnovljenu ljepotu. Rezultati rada Ivice Grabara, junaka današnje kolumne, utkani su u život Varaždina.
Osnivanje Zavoda za zaštitu spomenika kulture
Ivan Grabar sudjelovao je u organizaciji obnove i opremanja varaždinskih spomenika kulture inicirane u periodu obilježavanja 800. obljetnice prvog spomena grada osamdesetih godina prošlog stoljeća (Kazališta, Pavlinske crkve – današnje katedrale, Uršulinske crkve, Starog grada, palače Sermage, palače Ritz – Varteksove robne kuće, palače Patačić, opločenja trgova i ulica kao i obnova fasada u centru grada …).
Ivan Grabar
Rezultat i osnova ovih aktivnosti bilo je osnivanje Zavoda za zaštitu spomenika kulture koju je on predvodio. Nesebičnim zalaganjem, kao kruna svog djelovanja uspio je ostvariti (uz suradnike iz znanstveno sveučilišne-zajednice) osnivanje Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu. Zahvaljujući njegovom predanom radu građani Varaždina s ponosom ističu očaravajuću ljepotu povijesno arhitektonskog naslijeđa obučenog u ruho prekrasnih priča i štikleca iz više stoljetnog života.
A imao je Grabar i svoju kreativnu stranu – glazbu i sviranje na harmonici. I ne, nemojte na prvu pomisliti na harmoniku kakvu je mi poznajemo u "cajke" elementu. Kao zaljubljenik u ovaj instrument pronašao je svog idola – Art Van Damme (1920. – 2010.), swing-jazz virtuoza koji je šezdesetih i sedamdesetih žario i palio američkim i svjetskim pozornicama. Marljivo je vježbao i ponosio se svakom mogućnošću prezentacije svojeg umijeća. A od domaćih muzičara izuzetno je cijenio Marija Jajetića, vrhunskog varaždinskog pijanistu.
Djelovao u politici i kulturi
Ivan Grabar rođen je na prvi dan ljeta 1937. u pitoresknom Štefanec Marofu, u najljepšoj prirodnoj obiteljskoj oazi – kako je sam znao ponosno isticati u društvu svojih prijatelja. Školovanje je započeo u Osnovnoj školi Bartolovec, nastavivši srednje, više i visoko obrazovanje u Varaždinu i Zagrebu. Završio je socijalni studij, nastavio studij sociologije, a zatim i ekonomije koju je i magistrirao.
Grabar je prigrlio Varaždin čitavim bićem, još za dječačkih dana kada ga je s roditeljima posjećivao tijekom odlaska na prošćenja i sajmove. Zaposlivši se u Varaždin u njemu je uvijek nastojao djelovati na njegovu dobrobit, ne samo svojim profesionalnim bavljenjem nego i svesrdnim angažmanom u kulturnom i znanstvenom životu grada. Grabar se je vrlo mlad aktivno uključio u društveni život grada Varaždina. Djelovao je u politici i kulturi, te u poduzećima VIS, Koka, u osiguravajućim društvima Sava i Croatia.
Samozatajan, tih i nenametljiv, posvećen obitelji i prijateljima, Grabar se nikad nije isticao. Odgovoran na poslu, uporan i predan, nije tražio ništa posebno za sebe niti je veličao svoje uspjehe. Iz njega je izvirala blagost, mir, dobrota i iskrenost. Grabar je naprosto slika običnog malog poštenog čovjeka koji je izbjegavao svjetla pozornica i medijskih stupaca. Na prvi pogled uvijek pristojan i pomalo distanciran, kasnije, kada ga malo bolje upoznate, duhovit i dječački zaigran. Takve ne susrećemo često, ali ima ih... Samo ih ne zapažamo jer nisu zamjetni.
Suradnja s akademikom Mohorovičićem
Početkom '70-ih godina Grabar je u Privrednoj komori vodio važan odjel za kadrove. Tiho i vizionarski tu je počeo pripremati elaborat o prerastanju Više ekonomske škole u Fakultet i tako pridonio osnivanju Fakulteta organizacije i informatike 1974. godine. Nakon Privredne komore preuzeo je vrlo odgovoran posao tajnika Samoupravne interesne zajednice za kulturu općine Varaždin. Djelujući u SIZ-u kulture Grabar je stekao veliki ugled među kolegama iz cijele Hrvatske.
Ivan Grabar (desno) u društvu prvog dekana FOI-e Franje Ruže
Kruna njegovog uspješnog djelovanja u kulturi bilo je mjesto predsjednika Odbora za kulturni razvoj pri republičkom SIZ-u u Zagrebu. I s te pozicije mudro iskoristivši financijske mogućnosti sanacije šteta od onovremenog potresa, u Varaždin usmjerio značajna sredstva koja su kroz više godina omogućila obnovu spomenika kulture.
Tih godina Grabar je za Varaždin zainteresirao i u njega doveo uvaženog akademika Andru Mohorovičića koji se je kao predsjednik Skupštine fonda za kulturu i potpredsjednik Akademije snažno zauzimao da grad i županija ostvare značajne rezultate u očuvanju i zaštiti kulturne baštine. Zalaganjem Andre Mohorovičića u Varaždinu je 24. lipnja 1983. godine osnovan i Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Ivan Grabar (prvi s lijeva) na predstavljanja knjige o Andri Mohorovičiću u društvu akad. Ante Vulina, akad. Miroslava Šicela i prof. dr. sc. Slobodana Kaštela
Ivan Grabar godinama je s velikim uspjehom bio aktivan u raznim društvenim i kulturnim organizacijama. Bio je predsjednik Saveza izumitelja i autora tehničkih unapređenja Zajednice općina Varaždin, potpredsjednik Organizacijskog odbora Varaždinskih baroknih večeri, član Savjeta Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu i predsjednik Savjeta VBV-i. Zadnje radno mjesto Grabar je imao u Zavodu HAZU u Varaždinu. Tu je bio iznimno aktivan i plodan autor i kreator mnogobrojnih projekata i tekstova objavljenih u radovima HAZU u Varaždinu te u časopisu "Gesta".
Rezultati rada Ivana Grabara najuvjerljivije su svjedočanstvo koje govori o "malom čovjeku" s velikom ostavštinom.
