Početkom 70-ih, poznati varaždinski fotoreporter i fotograf Ljubo Opačić odlučio je svoj fotografski atelje u prizemlju palače Patačić, na Franjevačkom trgu, prenamijeniti u ugostiteljski objekt. Obitelj Opačić u Varaždinu je slovila za velike poklonike kulture i umjetnosti pa je s velikim simpatijama primljeno da će njihov sin, akademski slikar, očevu radnju pretvoriti u mali slikarski salon u kojem će se pružati i ugostiteljske usluge.
Ideja Ljube Opačića bila je da u palači Patačić, zaštićenom spomeniku kulture, otvori tavernu koja će biti nešto novo, kako po pitanju uređenja, tako i po pitanju ponude. Svi koji se prisjećaju tog kultnog varaždinskog ugostiteljskog lokala znaju da je on u to doba bio daleko ispred svog vremena. Taverna Ljube Opačića u najmanju ruku bila je preteča današnjih vrhunskih art caffea. Kao i svaka avangarda, Taverna Patačić s radom nije započela najsretnije. Zamislite, tamo se nije mogao popiti gemišt s nogu, što je tada bilo nepojmljivo.
Od boema do akademika
Unatoč početnim problemima, "Taverna" je ubrzo postala kultno okupljalište gradske mladeži i ljubitelja kulture. Mladi Varaždinci su s oduševljenjem prihvatili programe koje su se nudili vikendom pa se uvijek tražilo mjesto više. Razni kulturni i umjetnički programi, razgovori na teme iz kulture i umjetnosti, pjesnički recitali uz filozofske i kulturne večeri. Taverna Patačić bila je posebno prepoznatljiva po tome što je bila omiljeno sastajalište ljubitelja poezije i šansone, muzike i ostalih događaja vezanih uz kulturu.
U specifičnom umjetničkom okruženju događanja u Taverni dobivala su sasvim druge boje i dimenzije od onih koja su se, po starom ustaljenom pravilu, održavala na susjednim mjestima. Česti gosti Taverne bili su: Rade Šerbedžija, Enes Kišević, Darko Ćurdo, Zlatko Vitez, Slavko Brankov, Josip Klima, Fadil Hadžić, Mladen Budiščak ("kužiš stari moj") itd. Pri prvom ulasku u Tavernu Patačić zapanjio bi vas neobično uređen interijer.
Susret umjetnika u Taverni Patačić - Slijeva: Vladimir Županić, Milan Lalić, Nenad Opačić, Novak Simić i Đuka Opačić
Ambijent "Taverne" bio je drugačiji od svega do tada viđenog. Zanimalo me tko je bio autor tih željeznih pregrada-skulptura? To je mogao biti isključivo vrlo maštovit čovjek, umjetnik velikog kova. Osoba koja spada u umjetničku elitu, tamo gdje obični čovjek nema pristup. Tko je to bio? Odgovor je Nenad Opačić. Tek kasnije sam saznao od samog vlasnika Ljube, koji je volio razgovarati s gostima, a ponekad i recitirati svoje haiku pjesme (i davati na "veresiju" pa su ga zato i svi pijanci voljeli): Sve to ti je osmislio moj sin Nenad, ispričao mi je jednom prilikom.
Nenad Opačić
Vrhunskim uređenjem legendarne Taverne Patačić Nenad Opačić položio je "majstorski ispit" kod svog oca Ljube, ali i trasirao sebi put u društvo najznačajnijih hrvatskih slikara svoje generacije. Nenad Opačić rođen je u Varaždinu 14. srpnja 1949. godine. Talent prema umjetničkom izražavanju pokazivao je još kao dječak, crtajući svoje prve slike na očevom škartiranom i osvijetljenom foto-papiru "Efke". Majka Zora i otac Ljubo u njemu prepoznaju umjetnički dar pa mali Nenad polazi i u Muzičku školu u kojoj svira violinu kod Đuke Horvata.
Mladi Nenad Opačić u društvu prof. Krste Hegedušića, oca Ljubomira i majke Zore
Nenadovu likovnu darovitost zamjećuje njegov nastavnik likovnog odgoja na 1. Osnovnoj školi Gašpar Pik Bolković te obiteljski prijatelj, poznati hrvatski slikar Miljenko Stančić koji mu je jednom prilikom poklonio slikarski pribor marke "Rembrandt". Zadivljen sinovljevim slikarskim umijećem, otac Ljubo 1963. godine pokazuje prof. Krsti Hegedušiću i likovnom kritičaru Josipu Depolu neke od Nenadovih radova. Ugodno iznenađen kvalitetom njegovih radova, Hegedušić odlučuje organizirati izložbu "Dječje slikarstvo" u Kabinetu JAZU (danas HAZU) u Zagrebu. Na vrlo posjećenoj izložbi predstavljeni su radovi "wunderkinda" Nenada Opačića i trinaestogodišnje kćeri prvog predsjednika Republike Hrvatske - Nevenke Tuđman.
Majstorska radionica
Majstorska radionica Krste Hegedušića bila je svojevrsna prekretnica u životu Nenada Opačića jer je u njoj savladao sve tajne vrhunskih likovnih majstora. Radeći u Majstorskoj radionici proslavljenog slikara, Nenad se susretao s različitim poetikama i s mnoštvom mladih ljudi različitih pogleda na život, svijet i umjetnost. I sam Nenad priznao mi je da ga je sudjelovanje u toj kultnoj radionici formiralo. Poznati likovni pedagog, profesor i slikar Ferdinand Kulmer u to vrijeme, često je nakon boravka u Parizu svraćao u radionicu kako bi s okupljenim slikarima razmijenio iskustva i prepričao im nove pariške likovne trendove. U to vrijeme nije bilo pametnih telefona pa niti mogućnosti da jednim klikom vidiš sve kao danas.
Nenad Opačić
Vrijeme leti, uspomene blijede. Od prestanka rada Taverne Patačić prošlo je podosta vremena. Sjajni slikar i intelektualac Nenad Opačić i dalje stvara vjeran svom početnom nadahnuću problematiziranja odnosa čovjeka i stroja, kao nagovještaj vremena koje dolazi. Nenad je danas uvaženo slikarsko ime s pregršt nagrada i izložbi, a njegov atelje u Zagrebačkoj 130 predivno mjesto za obilazak. Sretan sam što moj zid krase djela akademskog slikara Nenada Opačića.
