U sportu se zna da vratar mora imati dobre reflekse jer stalno prijeti opasnost za njegovu mrežu, a odluku mora donijeti bez mnogo razmišljanja, ponekad automatski u djeliću sekunde. Prenesemo li tu sliku iz sportskog u duhovni žargon, lako je usporediti ulogu upravitelja obrane na sportskom i na životnom borilištu, gdje se igra "utakmica" između sinova svjetlosti i sinova ovoga svijeta.
Isus u evanđelju 25. nedjelje kroz godinu spominje te dvije "ekipe" pripovijedajući prispodobu o snalažljivosti nepoštena upravitelja i zaključuje: "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten."
Da bi vratar mogao obraniti svoju ekipu od velikih, snažnih i nenadanih udaraca, mora vježbati na malima. Tako jača svoj instinkt kako bi refleksno dobro reagirao u trenucima koji su presudni, a u kojima nema vremena za razmišljanje i procjenjivanje posljedica. U našim životima tako je mnogo situacija u kojima moramo braniti svoje svetinje i donositi odluke u trenu. Ne propuštajmo nebrojene prilike u kojima svednevice možemo i trebamo vježbati svoje reflekse da svojoj ekipi priskrbimo dobar, uspješan i sretan svršetak.
Ekipa bez jednog igrača na terenu još može parirati i obraniti se, ali ako je taj jedan golman, nema šanse. Velika je to uloga i ljudi ju vole, laska im uloga upravitelja, i kad se radi o igri, ali i kad se radi o mnogo ozbiljnijim stvarima, o upravljanju imanjem, bogatstvom, narodima, ljudskim životima, svojim i tuđima. Prevažan je to poziv koji omogućuje čast i moć, ali koliko još više odgovoran! Jer svaki upravitelj dužan je položiti račun o svojoj poštenosti i vjernosti.
Božja riječ umiruje nas obećanjem da će Duh Sveti Branitelj "dozivati u pamet" Isusovo učenje i njegove riječi u konkretnim okolnostima kako bismo mogli valjano reagirati, međutim što će on dozivati nama u pamet u velikim, stresnim i teškim trenucima života ako se u malima ne sjetimo otvoriti Bibliju? Kako će on voditi naše reflekse ako se Isusove riječi nisu usadile u naša srca? Kako ćemo instinktivno reagirati ako Svetim pismom i molitvom ne čeličimo svoje sposobnosti? Ima li nam što Duh Sveti dozivati u pamet ili će nam refleksi biti vođeni nekim drugim duhom?
Srce me boli što moram reći da živimo u vremenu koje grca u nepoštenju i neistini, a to su refleksi duha tame koji sije toliko mržnje; u vremenu u kojem mnogi upravitelji ne misle na svoju ekipu nego na sebe, u kojem ima toliko izdaje čovječnosti koju nam je kao najveće bogatstvo Bog dao da ju branimo i njome upravljamo. Osobito u takvom vremenu oči ljudi, pune povjerenja, uprte su u vratare svjetla koji imaju hrabrosti pogledati zlu u oči i obraniti im nadu. Vlč. Ivica Cujzek
