Dragi čitatelji, pišem vam ove riječi na spomendan sv. Padre Pija, ljudine kojemu je Bog dao, između mnogih drugih, jedan dar kojim je pomagao ljudima približiti se životu u Bogu. Mogao je čitati duše. Kada su dolazili na ispovijed, on je znao što su učinili, i ono što su prešutjeli. Spominjem to jer ja se, evo, nalazim 1750 kilometara udaljen od doma i razmišljam što se u mojem Varaždinu – u mojoj župi, gradu, biskupiji – događa.
Vrlo lako mogu doći do informacija koje me zanimaju. Danas nam, doduše, u tome pomaže moderna tehnologija pa možemo biti povezani jedni s drugima neovisno o udaljenosti. No, i bez tehnologije, može li nešto ostati skriveno?
To je pitanje koje se nameće u promišljanju o Evanđelju 27. nedjelje u kojem Isus pripovijeda o vinogradarima. Oni su mislili da domaćin, jer je otputovao, neće znati kakvo zlo čine. Naivno. Mislili su da se može zataškati, da se može živjeti dalje kao da ništa nije bilo i graditi svoje blagostanje na temeljima natopljenim nepravdom, ubirati plodove obrasle lažima, ubojstvima.
Pa ako bi se kojem čovjeku možda i moglo, Bogu se ne može sakriti ništa – u tome je ljepota naše vjere. Bog je taj koji vidi svaku dušu, poznaje svakog čovjeka i zna o njemu sve. Za dobrog čovjeka, to nije prijetnja, nego utjeha! Jer tako je umirujuće u tu spoznaju položiti sve svoje muke. Tako je dobro u tu spoznaju – da Bog sve zna, i unatoč svemu tome nas voli – položiti sve svoje povjerenje.
Jer on će na kraju okrenuti na dobro, čak i ono što se nama možda sada čini uništeno i upropašteno i što ne razumijemo, što nas boli. Bog će to okrenuti na dobro. Učinit će to za svakog čovjeka koji svoje povjerenje polaže u njega, tko se njemu otkriva, a ne skriva.
Tako je bilo i u životu sv. Padre Pija koji je mnogo trpio, ali nikad nije prestupio prag poniznosti. Nikad mu ni jedna mrlja nije pronađena, iako je bio na meti mnogih koji su željeli prikriti dobro koje on čini. Preporučam od srca pročitati o tom čovjeku sve knjige koje god možete naći.
Meni odzvanja anegdota koju je ispričao dr. Sanguinetti. Padre Pio, promatrajući njega i društvo dugo tijekom susreta, iznenada je upitao: "Znate li kako se đavao zove?" Oni su odgovorili: "Belzebub… sotona… demon… Lucifer…", no na svaki je odgovor odmahivao glavom. Tada su ga zamolili da im onda on reče, i rekao je: "Kada kažemo: ‘Ja, ja činim, ja uspijevam, ja mogu. Ja, ja, ja…’ To je đavao!"
Đavao nije nekakva iluzija kojom se nekad zastrašivalo ljude, nekakva metafora. Itekako je stvaran i djeluje po tom principu: učini zlo i zataška; skriva se iza "ja" i vreba. Ali kako se god trsio prikriti dobro i zataškati zlo – uspjeti neće. Jer Bog zna.
Blagoslov Božji i zagovor Majke Marije iz Lurda! Vlč. Ivica Cujzek
