U Podrutama, pored Novog Marofa, mještani se već godinama protive najavljenoj investiciji gospodarenja otpadom u njihovu selu podno Ivančice. U tvorničkom kompleksu, koji je tvrtka Omega kupila u stečaju poduzeća BBS, tvrtka Zero Global Waste Croatia (ZGWC) je već instalirala postrojenje u kojem bi se, prema najavama, obrađivao neopasni otpad, i to putem vakuumske pirolize.
S obzirom da već imaju loša iskustva s tvrtkom BBS, koja se upravo u tom pogonu prije petnaestak i više godina bavila preradom PET ambalaže, mještani su se odmah digli na noge. Još su 2022. godine, nakon prvih vijesti o ovom projektu, organizirali prosvjed i peticiju te osnovali Eko udrugu “Naš zavičaj”. Među članovima je i Ivana Drčec, inženjerka elektrotehnike i poduzetnica. Iako se već dvadesetak godina bavi razvojem softverskih rješenja na domaćem i međunarodnom tržištu, prije nekoliko se godina vratila u Podrute, odakle potječe njezina obitelj, i odlučila se angažirati oko ove situacije.
Što je izazvalo najviše zabrinutosti kod stanovnika Podruta, nakon saznanja da se u nekadašnjem pogonu BBS-a planira dovoziti i obrađivati otpad, kao što se nekad dovozila plastika?
Prije svega, važno je napomenuti da ista generacija stanovnika Podruta već drugi put prolazi kalvariju sa zagađenjem zbog obrade otpada na lokaciji BBS-a, dozvolama koje se izdaju unatoč javnom protivljenju mještana i raznim pritiscima. Kad se na proljeće 2022. pročulo da je u bivši pogon BBS-a stigla nekakva “peć” za obradu otpada, a nitko nije znao što se zapravo događa, stanovnici su isti tren postali izuzetno zabrinuti jer su već znali što bi otprilike moglo uslijediti. Dodatnu zbunjenost izazvala je činjenica da je BBS u stečaju 2019. kupila tvrtka Omega iz Breznice, koja se bavi strojnom obradom metala pa nitko nije tu opet očekivao otpad. Nas nekoliko susjeda dogovorilo se da ja pošaljem službeni upit Gradu Novom Marofu, a da će jedan susjed nazvati gradonačelnika. U tom trenutku nismo znali razmjere cijele priče, samo smo željeli znati što se ponovno događa u Podrutama.
Što ste u međuvremenu doznali o tehnologiji obrade otpada, koju tamo planira koristiti tvrtka Zero Global Waste Croatia i o njihovim poslovim planovima? I koji su izvori tih informacija?
Naša su saznanja od strane lokalnih institucija godinama bila izrazito ograničena. Slali smo desetke upita, a odgovori su bili šturi i gotovo uvredljivi. Umjesto da nam institucije koje mi, porezni obveznici, financiramo, budu naš prvi izvor informacija, morali smo sami istraživati. Tako smo postupno saznali da je Zero Global Waste Croatia (ZGWC) još 2021. Ministarstvu prijavio postrojenje za obradu neopasnog otpada sa četiri reaktora kapaciteta 20.480 tona godišnje, odnosno 64 tone dnevno. Ministarstvo taj proces opisuje kao pirolizu pod vakuumom. Pravi razmjeri cijele priče postali su nam jasni tek puno kasnije i, gotovo nevjerojatno, zahvaljujući sudskim postupcima koji se vode u SAD-u. U tim su predmetima javno dostupni deseci internih e-mailova, ugovora, izvještaja ulagačima i drugih dokumenata iz kojih se vidi mnogo šira poslovna priča od one koja je ikada predstavljena stanovnicima Podruta.
Pokušali ste osporiti i uporabnu dozvolu koju je investitor već dobio?
Tražili smo prvo od Varaždinske županije da na nam pojasni status uporabnih dozvola i omogući uvid u njih. Županija je to učinila tek nakon što smo se obratili uredu pučke pravobraniteljice, koja je zatražila postupanje. No, tada je već bilo kasno jer su dozvole postale pravomoćne, a građani prethodno nisu ni znali da su izdane. Taj primjer, nažalost, najbolje opisuje našu komunikaciju s institucijama.
U tužbi vlasnik licence za opremu, instaliranu u Podrutama, navodi da ju je tvrtka ZGWC instalirala nepropisno i da ona nije namijenjena pirolizi te da bi njezino nepropisno korištenje predstavljalo sigurnosni rizik. Kakve se potencijalne opasnosti navode u tužbi?
To je možda i najzabrinjavajući dio cijele priče. U tužbi koju je vlasnik tehnologije SRF Technology Licensing Europe East podnio u New Yorku navodi se da oprema koju su isporučili nije projektirana za vakuumsku pirolizu te da bi njezino korištenje u drukčijim uvjetima, odnosno na drugim temperaturama ili s nepredviđenim izvorima topline moglo biti vrlo opasno. Posebno upozoravaju da oni nisu projektirali ni instalirali cijelo postrojenje u Podrutama i da zapravo ne znaju što je ZGWC ondje naknadno ugradio i preinačio. Tvrde da je ZGW sam integrirao niz dijelova postrojenja, dok je vakuumska pumpa ugrađena lokalno. U ranijim testiranjima iste opreme, prema teksaškoj tužbi, kroz sustav su u probnom radu u MBO-u u Brezju bez odobrenja proizvođača puštane čak velike vreće zemlje, automobilske brtvene pjene i automobilski dijelovi. Danas proizvođač tvrdi da ne zna što je sve u Podrutama ugrađeno i preinačeno. To su, naglašavam, navodi iz tužbi o kojima sud još nije odlučio.
Piroliza se opisuje kao ekološko prihvatljiv način obrade otpada. Odakle onda bojazni da bi pogon u Podrutama mogao ugroziti okoliš, zdravlje i kvalitetu života mještana?
Jednostavno, nemamo dovoljno razloga vjerovati ni tehnologiji, ni načinu na koji je postrojenje sastavljeno, ni ljudima koji iza njega stoje. Čak ni opis procesa kroz dokumente nije bio dosljedan: govorilo se o niskotemperaturnoj pirolizi, vakuumskoj pirolizi, “torefakciji”, ali i o tehnologiji koja navodno uopće nije piroliza. Potom iz američkih spisa doznajemo da vlasnik tehnologije tvrdi da njegove komponente nisu projektirane za pirolizu i da bi takva uporaba mogla biti opasna. A onda pogledajte širi kontekst. Američki poslovni partneri međusobno se tuže i iznose vrlo ozbiljne optužbe o tehnologiji, poslovnim odnosima i pravima na opremu. Na čelu tvrtke, koja je investitor u Hrvatskoj, je Mladen Jozinović, koji je u studenome 2025. nepravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora u predmetu vezanom uz Piškornicu; a građani su informacije o projektu godinama morali izvlačiti iz institucija. Zato problem nije samo pitanje je li neka tehnologija teoretski “zelena”. Problem je povjerenje u to tko će njome upravljati, što će se u njoj obrađivati, kako će se nadzirati i što je zapravo instalirano u našem selu. Ni ponašanje lokalne vlasti tijekom ove četiri godine nije ulijevalo povjerenje.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Varaždinskih vijesti.
