"Neka se ne uznemiruje srce vaše!" Te Božje riječi odjekuju na petu vazmenu nedjelju. Uznemirenost je poput virusa koji napada srce. Stalno smo u napetosti, jedni zbog manjka vremena pa ništa ne stignu, a htjeli bi sve, i više nego je moguće; jedni zbog viška vremena, pa se stignu baviti tuđim životima i zagorčavati ih ili od svojega činiti rasulo.
Neki jer od preuzetnosti ne stignu stati, pomoliti se, odmoriti se, nahraniti se životom Božjim, upoznati ga i njegovu ljepotu prepoznati u svojoj sredini. Ne oslanjaju se na njega, nego na sebe. Neki jer od lijenosti i bezvoljnosti, rasrđenosti i uvrijeđenosti, lakovjernosti ili tko zna čega ne žele priznati Boga, ne oslanjaju se na njega, nego na razne gurue od kojih se nadaju pomoći, a koji u njihova srca unose još više nemira, razdora, zla i jada.
Stres nas udara po živcima i goni kao ljuti kočijaš i u tom ludovanju bježimo od pravoga puta, od istine i života postajući ovisnici o nečemu, bilo čemu, što samo trenutno prikriva simptome, a ne liječi ništa. Isus, najizvrsniji liječnik, otkriva lijek za život, latinski 'vita'.
Koji je to vitamin koji nam treba za normalno življenje? Vitamin Ti; kaže se u jednoj uzrečici: "Meni fali vitamin Ti." U kratkom ulomku, u nekoliko rečenica koje slijede iza dijagnoze uznemirenosti, Isus čak šest puta upućuje na vjeru i, jer mu je toliko stalo, doslovno moli: "Vjerujte mi." Vjera je taj vitamin koji ne ublažava simptome, ne prikriva probleme, ne umrtvljuje osjećaje, ne zavarava, nego liječi uzroke. Otkrio je i to kako ga se uzima. "Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim."
Vjera podrazumijeva činjenje – djelovanje, dakle naše služenje otvara nas za uzimanje Božje blizine, pažnje i ljubavi, tog vitamina bez kojega ne možemo funkcionirati. Prisjetimo se samo jednoga Božjega recepta: "Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."
Dragi čitatelji, ne pišem vam ovo iz nekakvih naučenih definicija i susretanja s papirnatim Bogom, nego iz proživljenog iskustva živoga Boga koji toliko voli da nas hoće razmaziti u svojoj darežljivosti. Ako odbacimo sve što se u našim životima gura na njegovo mjesto, to znači sve sigurnosti u koje se pouzdajemo, kojima vjerujemo da će nam dati mir, i Boga stavimo na prvo mjesto, nećemo ništa izgubiti, nego će se sve nadopuniti, usavršiti i izliječiti. Sve će se umiriti.
Imajmo hrabrosti učiniti to i dokazat će nam se Isusovo obećanje: "Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." A kako Otac časti? Preobilno, neizmjerno i nepovratno – beskrajno. Vlč. Ivica Cujzek
