Evanđeoski poticaji ove nedjelje u fokus našega rasta u vjeri stavljaju pogled na duhovno i materijalno bogatstvo. Neki čovjek od Isusa traži da intervenira u raspodjeli baštine među braćom, a Isus to odbija jer prepoznaje pohlepu i poučava: "Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."
Mislim da nije problem u tome što čovjek traži, nego zašto to traži. Boga se ne može zavarati celofanom pravednosti, njemu se ne može pred očima farbati površnom pobožnošću i velikom a šupljom ljubavlju. Bog je sveznajuć i svemoguć, dakle nema toga što on ne bi znao ili mogao. Postoji li ipak nešto što Bog ne može?
Jedino to što on ne može protiv sebe. Ne može pogaziti svoju riječ, ne može činiti ništa na štetu čovjeka, ništa protiv čovjekova dobra. Pohlepa ni u kom slučaju ne donosi čovjeku dobro i Bog sigurno neće biti suučesnik u njezinu poticanju. Tko traži materijalno bogatstvo da sebi stvori ugodu, da sebe situira, da sebi priskrbi ugled i popularnost, da se dokaže, da ostane zapamćen kao dobrotvor i sl., bogati se u sebi i tu nema Božjeg blagoslova, tu nema kruha. Novaca možda ima, ali mi ne molimo novac naš svagdašnji, nego kruh naš svagdašnji daj nam danas.
Što je taj kruh kojim se želimo bogatiti, jasno je. To je sve što trebamo da bismo živjeli u miru. Iznad svega, to je iskustvo živoga Boga. Sve što god čovjek može imati ili zamisliti ništa je u usporedbi s iskustvom Božje blizine, o čemu posebno svjedoče ljudi koji su sve izgubili. Ako imaju Boga, dovoljno je – imaju mir i u trpljenju, kako god bilo teško.
Svoju blizinu Bog će rado otkriti svakome tko ga iskreno traži. A kako se iskreno Boga traži? Kada čovjek traži nešto što mu jako treba, onda svu svoju snagu, volju i koncentraciju usmjerava na predmet koji želi. Ne uspinje se na prste gledajući u prazno i maštajući ili kukajući, praveći sebe žrtvom, to neće pomoći, nego pada na koljena, ulaže napor i bori se protiv svega što mu odvlači pažnju. Tako se traži Bog.
Dragi čitatelju, želiš li se bogatiti u Bogu, idi s punom pažnjom na svetu misu – ne zato što će ti se svidjeti ili neće što će svećenik govoriti, jer ti je ugodna atmosfera, jer je tamo zajednica koja ti je draga i atraktivna ili nije – nisu to razlozi za sudjelovanje u misi, nego zato što tamo kuca srce živoga Boga i sve njegovo bogatstvo, neusporedivo sa svime što svijet može dati, daje se onome tko mu iskreno otvori srce.
Bog može sve. Nije to moja ideja ili osjećaj, pa ni samo moje proživljeno iskustvo, to je istina potvrđena bezbroj puta u životima vjernika. Bog može naše iskreno ništa pretvoriti u svoje sve. Mogao bi, ali ne želi protiv naše volje jer nas poštuje. Tko mu povjeruje, uvjerit će se. Vlč. Ivica Cujzek
