Božja veličina i ljudska slabost, Božja dobrota i ljudska bijeda, Božja jednostavnost i ljudska zamršenost, veliki su to kontrasti koji se susreću i, poput simbola svjetla i tame, u božićnoj noći bez mnogo učenih i kićenih riječi našim srcima govore sve. Ipak postoji u svetoj noći nešto što je Bogu i čovjeku zajedničko: susret je to Božje i čovjekove bezuvjetne ljubavi koja svoj dom nalazi u Obitelji.
Na sve nabolje i najljepše što je Bog mogao svijetu darovati utjelovljenjem svoga Sina, čovjek mu odgovara svime najljepšim i najboljim što svijet može ponuditi: majčinstvom, hrabrošću, povjerenjem, čistoćom, spremnošću za nasljedovanje u poniznosti, siromaštvu i odanosti, zajedništvom, svetošću obitelji.
Sve se to odražava u bogatstvu našega kulturnog blaga. Stara lepoglavska pjesma razdragano kaže kako "jedan starac sveti Josip jednu velku sijedu bradu ima, z nogom giblje, dijete ziblje te nam prosi svijetli raj", a predraga uspavanka u kojoj se Crkva s Božjom Majkom poistovjećuje pjeva: "Lijepa moja ti ružice, mili sinak moj, mirisava ljubičice, željni golub moj!"
I danas ta pjesma u kojoj se Kristu kaže "sve moje si ti" sabire sve neizrecive osjećaje koje gajimo prema Božiću. I taj prizor u kojem Josip ziba Djetešce u jaslama oslikava sva naša nastojanja i napore da dostojno odgovorimo na dar Božje ljubavi.
Ali ona tamna strana svijeta ni danas se ne udaljuje od tog prizora. I danas se naš svijet u sjeni ratova i mržnje, neiskrenosti i nepoštenja, pohlepe, sebičnosti i požude, pretvara u štalu. Božja je veličina u tome što se on ne stidi poniziti i u nju zakoračiti. On se ne ustručava svojom čistoćom u njoj uvijek iznova paliti svjetlo nade.
Zato često naglašavam prizor jaslica i molim vas, dragi čitatelji, napravite u svojim domovima za njih mjesta. One nam tako snažno govore u svojoj simbolici, one nam tako izravno i konkretno propovijedaju za ovo naše vrijeme, samo ako želimo čuti, i ako želimo primijetiti da njihova pozadina nisu neke daleke betlehemske staze, brda i zgrade, nego zidovi našega doma, lica naših ukućana, njihov smijeh i suze, naš obiteljski stol, naši razgovori, naše brige i boli, naši susreti, naši životi.
Poslušajmo što nam o svemu tome ima za reći sveta Obitelj iz štalice. U tom duhu i ja vam želim da prihvatite Marijino jamstvo da istinska ljubav još postoji! Josipovu garanciju da je vjera najjača sila na svijetu! I Isusovu – Božju časnu riječ da nikada nećemo ostati bez nade i sami jer sve njegovo smo mi!
Kao čuvare te poruke Božića, neka vas i vaše bližnje blagoslov svete Obitelji prati u radosnom, ponosnom i hrabrom svjedočanstvu da je sve moguće onima koji ljube i da ništa nije nemoguće onima koji vjeruju! Vlč. Ivica Cujzek
