U Evanđelju ove nedjelje čitamo Isusove riječi: "Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle!" Prilika je to da se prisjetimo kako se Bog obraća svojim voljenima: "Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao." "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka." "Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim."
Naviru li vam, dragi čitatelji, još neki izrazi Božje ljubavi? Možda Isusove riječi: "Vas sam nazvao prijateljima"; "Dođite k meni svi izmoreni i opterećeni"; "Ja sam s vama"; "Mir vam svoj dajem"; "da vaša radost bude potpuna."
Sveto pismo ispunjeno je Božjim izjavama ljubavi. Bog je nježan, obazriv, njegove su riječi tako lijepe da je i sama pomisao na njih umirujuća. Ali on ne ostaje na riječima jer svaka je njegova riječ stvaralačka i oživljujuća. Kad Bog nešto izgovori, to biva, to jest.
Posebno je to važno shvatiti u kontekstu blagoslova. Riječ 'blagoslov' znači 'blaga riječ' koju Bog izgovara u život vjernika, kojom, dakle, u njegovu životu stvara, oblikuje nešto dobro, vrijedno, važno i lijepo. Zato, želimo li opravdati svoj poziv ljudskosti, blagoslivljajmo jedni druge. Lijepo je primiti poruku koja počinje ili završava kraticom PAX ili BTB. Još je ljepše ako čovjek ima vremena napisati cijelu blagoslovnu misao, tj. molitvu.
Nažalost, naš je jezik nagrđen proklinjanjem i psovkama i kraticama koje idu u tom nečasnom smjeru. Čak sam čitao prije nekoliko dana članak u kojem se tvrdi da je zdravo psovati jer koristi pri ublažavanju boli, jer oslobađa od društvenih kočnica, i svakakva još nevjerojatna naklapanja pročitao sam ispod brojnih naslova koje Google niže na tu temu. Tu kao da se izravno savjetuje: obrati se Zlomu, uzimaj njegov otrov, pod krinkom "olakšavanja" boli.
Zaprepastio sam se količinom uvjeravanja u medijskom prostoru da se ne treba suzdržavati jer taj bezbožni govor, govor protiv Boga i svetinja, govor grijeha i zla, nije čovjeku štetan. I još k tome, da ljudima takvi izrazi više nisu uvredljivi, ne ranjavaju ih.
Kažu mi osobe s kojima sam o toj temi razgovarao da bih trebao zaviriti u beletristiku, kazalište, tekstove moderne glazbe i poezije i tek bih se tada šokirao količinom bestidnosti, prostačenja i psovanja. Vjerujem da bih. Ali još čvršće vjerujem da moja braća i sestre, moji vjernici, moji prijatelji neće nasjesti na takve prijevare, nego će zaštititi svoju čast čednim govorom i ponašanjem. Upravo to znači "priznati se Kristovim pred ljudima" i, ljubeći Boga, slušajući njegov glas, birati život, a ne smrt; ne prokletstvo, nego blagoslov (usp. Pnz 30,19).
Štitio vas Kristov mir i blagoslov! Vlč. Ivica Cujzek
