U trenutku promišljanja što naglasiti iz prebogatog evanđeoskog ulomka treće vazmene nedjelje u kojoj je, uz Isusa koji se očituje apostolima na Tiberijadskome moru, u prvom planu Šimun Petar i njegovo poslanje, primili smo vijest da je Gospodin k sebi pozvao Petra naših dana. Preminuo je dragi papa Franjo, znakovito, samo nekoliko sati nakon što je na Uskrs ohrabrio vjernike, što u misli priziva rečenicu koja je odzvanjala na Cvjetnicu, u Muci po Luki, kada Isus Petru kaže: "Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."
Tako su nas često Papine misli učvršćivale. I ovdje smo ih isticali jer nosile su, jednostavno i ponizno, snagu Duha Svetoga. I makar su pojedini društveni krugovi, prenoseći njegove riječi i vadeći ih, ponekad, iz konteksta, željeli nešto drugo, vjerodostojno svjedočanstvo poglavara Katoličke Crkve bilo je jasan znak da mi znademo za kim stupamo: Vođa je nama svevišnji Bog, kako rado pjevamo u vazmeno vrijeme.
Zastava sveta pobjednika Krista vodi sve nas prema konačnom susretu, prema ispunjenju naše čežnje i gledanju njegova lica. Kada će i kako to biti, nitko ne zna, koliko će se tko od nas iznenaditi, neodgovoreno je pitanje.
Jednu od najdirljivijih reakcija na susret s Kristom opisao je evanđelist Ivan upravo na Tiberijadskome moru: "Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom..." Kakvog li radosnog oduševljenja, punog poštovanja! Tako reagirati može samo srce koje istinski voli. Baca se u vodu i pliva prema Isusu jer ne može dočekati da lađa do njega doplovi, ali ne zaboravlja prema kome ide i najprije se oblači.
Ne znamo kako će to biti u sceni našega susreta, ali nešto možemo naslućivati već sada. Možda baš pitanje kojim će Gospodin započeti naš razgovor, kao što je tada pitao Petra: "Ljubiš li me?" Krucijalno pitanje na koje se odgovor ne može dati jednom zasvagda. Odgovor na to pitanje gradi se čitavim životom.
Na pitanje: "Voliš li me?" svojim je životom odgovarao sveti otac Franjo, i to na vrlo jednostavan i izravan način koji svatko može razumjeti. Njegov: "Da!" građen je ljubavlju prema Crkvi, i to, prije svega, prema njezinim slabim i siromašnim članovima. Voljeti Krista jednako je voljeti Crkvu i jedno bez drugoga nije moguće.
Prvi plod te ljubavi izvorna je evanđeoska radost, iskrena radost s kojom je papa Franjo disao i koja treba biti naša nit vodilja i oplemenjivati svaki naš dah. Zanosna radost Kristova života opipljiva u njegovoj Crkvi neka, doista, bude plod našega slušanja papinih poruka i njihova prevođenja u naše živote i suživote, a dragoga papu Franju neka Gospodin uvede u vječnu radost gledanja svoga lica. Vlč. Ivica Cujzek
