Liturgijski tekstovi i biblijska čitanja druge korizmene nedjelje uvode nas u značenje događaja Isusova preobraženja koje je uslijedilo ubrzo nakon prvog navještaja muke. Pozivaju nas na slušanje Sina Božjeg koji je na putu u muku i smrt te na molitvu kako bi nas Bog krijepio svojom riječju i čistio nam pogled duha da se radujemo gledanju njegove slave u vječnosti. Podsjećaju nas da je naše krštenje životni pristanak uz Isusa raspetoga i uskrslog, a korizma razdoblje novog pristajanja uz Isusa koji po muci i smrti ulazi u slavu uskrsnuća. Bog Abrahamu za vjernost obećaje brojno potomstvo poput zvijezda na nebu. Abraham se u životu oslanjao na Boga, čvrsto se držao svojih obećanja i bio mu je vjeran. Njegova je vjera oslonac na Boga u nestabilnom ljudskom životu te u pravednosti stvara prijateljski odnos s Bogom.
Zapravo je ono Božji odgovor na Abrahamovu vjeru, jer svjesni smo da nitko od ljudi ne može vlastitom zaslugom postići prijateljstvo s Bogom. Pavao Filipljane potiče na takvo vršenje svakodnevnih obaveza da ne zaborave duhovne vrednote koje ostaju i nakon zemaljskog života. Podsjeća i nas danog obećanja kod krštenja kao i na obveze proistekle prihvaćanjem vjere. Tko se jednom opredijelio za Krista, ne smije u svagdanjem životu zanemarivati ili zaboravljati to obećanje. Pavao poziva sve vjernike, i nas danas, da čvrsto stojimo u vjernosti Gospodinu. Evanđelist Luka opisuje nam Isusov poziv učenicima neposredno prije preobraženja da svaki dan uzimaju svoj križ i idu za njim, da ga slijede.
Trojicu učenika s razlogom je poveo sa sobom – znao je da će se pokolebati i obeshrabriti kad ga vide onako ponižena i odbačena od glavara svećeničkih i svjetine na ulicama Jeruzalema. Isus se penje na goru, u povijesti Izraela u više navrata privilegirano mjesto susreta s Bogom, s trojicom odabranih apostola kao svjedocima. U molitvi je zahvalio Ocu za dosadašnji uspjeh u naučavanju, ali je i zatražio milost i snagu za teške i mukotrpne događaje koji su pred njim. Petar je želio trajno zadržati raspoloženje svoje blagdanske radosti i veselja zbog Isusove prisutnosti i slave. Zanemario je Isusov prethodni nagovještaj muke i smrti. Iz oblaka Otac Sina naziva Izabranikom, vjernim Slugom kojega trebamo slušati, nasljedovati, ostati u Isusovoj blizini, s njime nositi svoj životni križ.
Trebalo se vratiti u stvarnost i završiti započeti put koji vodi k spasenju. Sudjelovanjem u slavlju sakramenta euharistije okupljamo se oko proslavljenog Isusa i molimo snagu od Oca nebeskoga da ga slušamo i nasljedujemo u svakodnevnom životu.
