Kruh u narodnim običajima: običaj je nalagao da se djetetu nikada ne uskrati kruh

Kruh u narodnim običajima: običaj je nalagao da se djetetu nikada ne uskrati kruh Foto: Ilustracija

- Kruh je svakodnevna ljudska hrana. On je simbol blagostanja i simbol Božje prisutnosti među ljudima – kaže etnolog Tibor Martan, a koji nam je s obzirom da se u listopadu obilježavaju Dani kruha, rekao više o toj tradiciji i običajima.

Navodi da se nekada na selu najčešće mijesio zmesni kruh od miješanog brašna, odnosno kukuruzno se brašno miješalo s raženim. Pšenični kruh se pekao samo za blagdane. Kruh se mijesio u drvenom koritu najmanje pola sata, a zatim se tijesto pustilo dizati. Kvasac za kruh pripremao se od sasušenog tijesta. Nakon što se tijesto diglo, domaćica ga je premijesila u hljebove koje se oblikovalo okruglom drvenom zdjelom u lijep zaokružen oblik.

Nakon što su još malo odstajali, hljebovi su se stavljali na lopar, a što je drvena lopata i gurali u krušnu peć. Kruh se pekao dva do tri sata. Uz kruh redovito su se pripremale i beskvasne pogače od pšeničnog brašna.

Na površinu se kruha urezivao znak križa za sreću i blagostanje obitelji. Ponekad je površina kruha ukrašavana ubodima noža, vilice, ključa ili je ukras oblikovan od manje količine tijesta u obliku srca, ptice, lista, grane ili cvijeta. Sve važnije prigode u životu čovjeka pratili su odgovarajući običaji, ali i kruh.

- Rođenje i krštenje djeteta proslavljalo se u krugu najbližih srodnika i kumova. Tom prilikom krsna kuma je donosila u košari na glavi dar u hrani. Glavni dio dara bio je okrugli kruh ili kolač koji se nazivao pogača.

Prije ulaska u mladenčevu kuću, mladenku je na pragu kuće svekrva darivala kruhom, a svekar vinom. Prihvaćene darove mladenka je unosila u kuću te ih stavljala na stol uz riječi: „ Evo kruha, vina i Božjeg mira! „

Ujutro na blagdan Sv. Lucije peklo se kukuruznu pogaču s vrhnjem ili poseban kruh zvan lucinščak u koji se stavljalo različito zrnje. Pogača bi se podijelila ukućanima i svim domaćim životinjama. Na blagdan Sv. Lucije moglo se prirediti i kukuruznu zlevku, cicmaru. Tijekom božićnih blagdana na stolu je uz vrč vina i blagoslovljenu svijeću stajao i kruh koji se nakon blagdana Nevine dječice podijelio obitelji i domaćim životinjama. Rano ujutro na Božić darivalo se kruhom ili jabukom vodu u zdencu - objašnjava Martan.

Za uskrsni blagoslov hrane pripremalo se pogaču od pšeničnog brašna zvanu vrtanj ili maslenjača. Brašno žitarica koristilo se i za izradu slatkih tijesta. Najpoznatiji kolač gibanica ili zdiganjka pripreman je od kvasnog slatkog tijesta s nadjevom od oraha, maka ili sira, a pekao se u keramičkoj okrugloj zdjeli. Osim gibanica peklo se zlevke, cicmare, pere i prkuse, sitne kolače nalik keksama.

- U našem kraju postojao je običaj darivanja djece kruhom koji je nalagao da se djetetu nikada ne uskrati kruh te se svakom pridošlom djetetu u kuću nudilo ili darivalo komad kruha. U novomarofskom kraju u usmenu su predaju ušli i tzv. kruščići grofice Lujze. To je svojevrsni spomen na grofičino darivanje kruhom siromašne djece u Općoj pučkoj školi u Madžarevu. Spomenica Opće pučke škole u Madžarevu bilježi da se to darivanje vršilo svake godine uoči blagdana Svih Svetih, odnosno 31. listopada - ukazuje Martan.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.