Streličarski sport u Varaždinu sljedeće godine obilježava vrijedan jubilej, pedesetogodišnjicu Streličarskog kluba "Varaždin", koji je 1976. godine promijenio ime u SK "Koka", a danas djeluje pod imenom SK "Cekin". Pod nazivom i pokroviteljstvom giganta hrvatske peradarske proizvodnje iznjedreni su značajni uspjesi varaždinskog streličarstva u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Streličarstvo je sport koji zahtijeva niz vještina - od mirne ruke, oštrog oka, jakih ramena, fleksibilnih mišića pa sve do hladne glave. Zahtjevi koje iziskuje povijesno cijenjeni sport od osoba koji se bave tim sportom u potpunosti odudaraju od moje predodžbe o junakinji današnje kolumne, nekadašnjoj proslavljenoj streličarki - Zvonimiri (Metličar) Martinčević.
Zvonka (Metličar) Martinčević
Vrckasta, energična, uvijek vesela, nasmijana i za šalu spremna Zvonimira, čista je suprotnost hladnoj, mirnoj i staloženoj osobi kakvu očekuješ od one koja je bila 80-ih višestruka prvakinja bivše države u streličarstvu.
Srebrna na Balkanskim igrama
Zvonimira Martinčević rođena je u Varaždinu 13. prosinca, 1963. godine. U svijet streličarstva uključila se 1980. godine na poticaj sestre Jasminke, u to vrijeme sjajne streličarke SK-a "Koka". Nadahnuta uspjesima starije sestre, jugoslavenske dvoranske prvakinje, počinje i ona trenirati streličarstvo. Dolazi u ruke vrsnog trenera i pedagoga Milivoja Matkovića. U vrlo kratko vrijeme, njemu uspijeva krhku Zvonimiru i njezinog dvije godine starijeg klupskog kolegu Zorana Matkovića istesati u istinske šampione.
Sestre Jasna (Metličar) Porobija i Zvonka (Metličar) Martinčević članice SK-a "Koka"
Već u prvoj godini treniranja Zvonimira postaje juniorska prvakinja Hrvatske i najbolja omladinka na dvoranskom prvenstvu Jugoslavije. Neočekivani i brzo stečeni uspjesi bili su joj strašan poticaj da treniranju prione još jače i više. Velika odricanja i naporan rad donose joj vrhunske rezultate i blistavi renome među konkurenticama iz zemlje i inozemstva. Zahvaljujući statusu jugoslavenske reprezentativke, pozivaju je na najprestižnija svjetska streličarska natjecanja. Već kao devetnaestogodišnjakinja ima čast sudjelovati na Balkanskim igrama koje su se 1983. godine održavale u turskom gradu Izmiru. Kući se je trijumfalno vratila s brončanom medaljom oko vrata.
Postala je perjanica jugoslavenskog streličarstva, višekratno braneći boje bivše države na mnogobrojnim natjecanjima u streličarstvu. Godine 1989. Balkanske igre ponovo su se održavale u Turskoj. Nakon Izmira i drugi turski grad, Antalija, pokazuje se sretnim za Zvonimiru. U turskoj mediteranskoj metropoli uspjela je nadmašiti sebe i osvojiti srebrnu medalju s rezultatom od 1189 krugova.
- S nostalgijom se sjećam tih prekrasnih dana. U Izmiru sam bila još jako mlada i nastupila sam s velikom tremom. Međutim, šest godina kasnije, u Antaliji, bila sam daleko iskusnija, smirenija i svjesna svojih objektivnih mogućnosti - ispričala mi je Zvonimira, zajedno prebirući po njezinim streličarskim uspomenama.
Višestruka prvakinja Jugoslavije
Zvonimira Martinčević svojim je uspjesima tijekom bavljenja streličarstvom ostavila neizbrisiv trag u varaždinskom sportu, ali i u sportu bivše države. Članica reprezentacije Jugoslavije bila je od 1982. godine (debitirala je u Nuernbergu), a rekorderka države od 1984. do 1988. godine. Devet puta bila je prvakinja Jugoslavije, od toga pet puta na vanjskim terenima, a četiri puta u dvorani. Tri puta je bila dvostruka prvakinja (u dvorani i vani), a najbolji joj je rezultat 1.240 krugova. Nastupala je na Europskom prvenstvu u Luxemburgu 1988. godine, gdje je sa 1.182 kruga bila 34. od 58 najboljih streličarki Starog kontinenta.
Unatoč stalnim putovanjima i sportskim obvezama, odgovorna i radišna Zvonimira nije zapustila školovanje. Završila je FOI-e i stekla zvanje ekonomiste. Nakon toga zaposlila se na SIZ-u mirovinskog i invalidskog osiguranja. Puna energije i sportskog elana, nije se pronašla u mirnom kancelarijskog poslu pa se otisnula u neizvjesno bespuće privatnog biznisa.
Sestre Jasna Porobija (lijevo) i Zvonka Martinčević
Zvonimira je i dalje sportski aktivna, a ljubav prema sportu i kretanju prenijela je na cijelu obitelj. Kćer Tea magistar je kineziologije i vlasnica obrta za kineziterapiju, sin Tin veliki je fan kluba iz Zagrebačke 94. Za razliku od djece, kao što priliči njihovim godinama, Zvonimira i suprug Damir, donedavno predsjednik odbojkaškog kluba "Varaždin", uživaju svake godine u čarima skijanja i relaksirajućim šetnjama uz Dravski kanal.
