Kao i svaki drugi grad, mjesto ili selo, Varaždin ima svojih mana i vrlina. Jedna od najvećih vrlina mu je što svako malo u svijet velikana lansira nekog sjajnog umjetnika, lucidnog znanstvenika, priznatog stručnjaka, iznimnog sportaša ili trenera. A mana mu je što teško priznaje da je postao premali za njihovu kvalitetu i izvrsnost.
U plejadi naših sugrađana koji su dosegnuli zvijezde ističe se jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara, izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu – Vladimir Gašparić. Velik broj Varaždinaca reći će, pa znamo ga, to je Gapa, gradski dečko. Nažalost, samo upućeniji znaju da je Vladimir Gašparić poznati i uvaženi hrvatski kipar.
Diplomirao kiparstvo 1975.g.
Vladimir Gašparić - Gapa rođen je 25. kolovoza 1951. u Hodošanu. Kada je bio mali, roditelji su mu iz Međimurja doselili u Varaždin pa je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu. Gapu osobno poznajem iz Grada. Oboje smo u mladosti bili dio uvjetnog bratstva formiranog oko komadića asfalta starog Korza, s njegove lijeve strane. Strane na kojoj su se okupljali gradski dečki i cure. Gapa je bio miljenik djevojaka. Visok, crn, stasit, komunikativan i pristupačan. Zavidio sam mu na njegovom autu. Vozio je klasik onog vremena - Citroen DS, legendarnu francusku žabu. Nije zbog toga glumio frajera, od malena je bio skroman, naučen na rad.
Pomagao je ocu, klesarskom obrtniku kako bi zaradio džeparac potreban za izlaske vikendom. Odlaskom na studij u Zagreb 1970. godine prorijedili su se njegovi dolasci u Varaždin. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, a diplomirao je kiparstvo 1975. godine u klasi prof. Valerija Michielija. Četiri godine kasnije, u majstorskoj radionici profesora Sabolića, završava postdiplomski studij. Od 1980. godine živi u Zagrebu, uz obavezne svakotjedne posjete Varaždinu. Po završetku postdiplomskog studija usavršavao se i skupljao iskustva boraveći u Italiji, Švedskoj, Austriji i SR Njemačkoj.
Kip drvenog konja na Stančiću
Od prvih stvaralačkih dana, u čarobnom univerzumu kiparstva, Gapa nadahnuće pronalazi u tvrdim materijalima, u svijetu obeliska i totema najčešće isklesanih u crnom švedskom granitu.
Vladimir Gašparić – Gapa / Izvor: http://www.vladimir-gasparic-gapa.com/
- Za granit je važna redukcija forme i iskustvo, on ne podnosi detaljiziranje – objašnjavao nam je Gapa.
Pažnju kritičara, medija i javnosti Gapa je prvi put skrenuo na sebe 1976. godine izlažući na VIII. Salonu mladih u Zagrebu zajedno s još četvoricom mladih varaždinskih umjetnika u usponu (Boris Švaljek, Nenad Opačić, Goran Merkaš i Darko Sačić). Varaždinski ljubitelji likovne umjetnosti zasigurno se sjećaju njegovog prvog predstavljanja na samostalnoj izložbi u Varaždinu 1981. godine. Tada je na Stančićevom trgu bio postavljen njegov kip drvenog konja koji je nekoliko godina svojom velebnošću plijenio pažnju pred Galerijom slika.
„Ivanov konj“, najveći brončani kip konja s kraja XX stoljeća, jedan od vrhunskih kipova Vladimira Gašparića - Gape / Izvor: http://www.vladimir-gasparic-gapa.com/
Prošlo je od toga četrdesetak godina. Gapa već odavno nije „najveće kiparsko otkriće“, kako su mu tepali tadašnji likovni kritičari, on je danas vrhunski kipar i pedagog koji je ušao u antologiju hrvatskog kiparstva. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama te realizirao velik broj samostalnih. Djela mu se nalaze u muzejskim i privatnim zbirkama te u javnim prostorima u Hrvatskoj i inozemstvu. Izvanredni je profesor kiparstva na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Član je HDLU-a u Varaždinu.
Atelijer u Jalkovečkoj ulici
Gapa od malena obožava kamen. On ga nostalgično podsjeća na djetinjstvo provedeno u očevoj radionici u Optujskoj ulici. Vidljivo je to, među ostalim, u spomeničkom kompleksu njegove kuće s ateljeom i parkom skulptura, na kraju Jalkovečke ulice u Varaždinu. Gapa je kroz godine premrežene mukotrpnim radom i zvjezdanom kiparskom karijerom u voljenom gradu napokon priveo kraju svoje životno poslanje - izgradnju velebnog atelijera oplemenjenog parkom vlastitih skulptura.
Ako niste znali, u toj zanimljivoj građevini, uz samu prugu za Ivanec, Gapa i suradnici su restaurirali bakreni kip sv. Eufemije, visok 4,7 metara, dovezen helikopterom sa zvonika crkve u Rovinju.
Vladimir Gašparić – Gapa u društvu Elizabete Igrec, više kustosice Galerije umjetnina varaždinskog Muzeja / Izvor: https://www.ajngel.hr/
Odlaskom Gape u mirovinu češće ga viđam u Varaždinu. Neumoran i pun energije i dalje stvara u oazi mira i tišine grunta u Jalkovečkoj. Društvo mu pravi njegovih tridesetak snenih kipova iz različitih razdoblja stvaranja. Veselilo bi me da se bar jedan od njih probudi na nekom od varaždinskih trgova i ukrasi nam vizuru voljenog grada.
