Rijetko propuštam utakmice nogometne Lige prvaka. Kad čujem na televizoru zvuk himne Lige prvaka, jednostavno se naježim. Obožavam ju. Kultni status među zaljubljenicima nogometne igre himna je stekla već prilikom svog predstavljanja 1992. godine. Komponirao ju je britanski skladatelj Tony Britten, apsolvent Kraljevskog glazbenog koledža, u stilu njemačko-engleskog baroknog skladatelja Georgea Frederica Handela poznatog po svojim oratorijima i operama.
Himnu izvodi Kraljevska filharmonija, a pjeva zbor Akademije Saint Martin in the Fields, oboje iz Londona. Ideja organizatora Lige prvaka, europske nogometne federacije (UEFA), u potpunosti je zaživjela. Himna odražava vrhunsku kvalitetu i blještavilo Lige prvaka.
Rijetku privilegiju da zvukove ove predivne himne odslušaju na travnatom terenu imala su dosad samo dvojica Varaždinaca- Miljenko Mumlek kao igrač te Siniša Premužaj kao nogometni sudac.
Siniša Premužaj
Nogometni sudac Siniša Premužaj u najpopularniji sport na svijetu zaljubio se još kao dječak zahvaljujući ocu Ivanu koji je bio standardni prvotimac NK-a „Sloboda“. Igrajući za mlađe selekcije „Slobode“ i „Varteksa“, Premužaj se je vrlo mlad počeo zanimati za sudački poziv. Nadahnut uspjesima dvojice u to vrijeme najpoznatijih varaždinskih nogometnih sudaca Marijana Rauša i Stanka Stolnika, prekida igračku karijeru te kreće njihovim stopama.
Put od suca početnika do međunarodnog suca posut je trnjem. Da bi se osjetio huk i pjesma sedamdesetak i više tisuća gledatelja na nekom od velebnih svjetskih stadiona, potrebno je proći kroz blato seoskih travnjaka i istrpjeti galamu nezadovoljnih navijača. U sudačkom odrastanju punom zavoja i nepredviđenih uspona Premužaj je često puta padao, ali se je i odmah dizao. Nije odustajao. Vrlo mlad je shvatio da ga do vrha sudačke piramide može dovesti samo znanje, kvalitetna komunikacija i vrhunska fizička sprema.
U svladavanju sudačkog zanata puno su mu pomagali savjeti sudačke legende Marijana Rauša. Ispit za Regionalnog suca položio je kao dvadesetdvogodišnjak 1995. godine, a ispit za Saveznog suca 1997. godine. Status Saveznog suca omogućio mu je iskorak u sigurnije i ležernije vode 3. odnosno 2. Hrvatske nogometne lige. Godina 2001. pokazala se presudnom u sudačkom pozivu Siniše Premužaja. Te godine Premužaj je donio ključnu odluku koja je trasirala njegovu sudačku budućnost. Nakon desetogodišnjeg vršenja funkcije glavnog suca, sve do ranga 2. HNL-e, odlučuje postati pomoćni sudac. Vrijeme je pokazalo da je to bila vrlo mudra odluka.
Da je ostao glavni sudac, teško da bi mogao ostvariti tako fascinantnu sudačku karijeru. Kao pomoćni sudac počeo je suditi 2002. godine u 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi, a 2004. godine prvi puta je kao kandidat za međunarodnog suca istrčao sa zastavicom u ruci uz liniju nogometnog travnjaka stadiona NK-a „Cibalia“ u Vinkovcima na utakmici Regions Cupa. Nakon vrlo dobro odrađenog vinkovačkog međunarodnog debija, slijedilo je ostvarenje mladenačkih snova - dobivanje prestižnog znaka FIFA-e u 2005 godini.
Slijedile su utakmice karijere u Ligi prvaka i Europa ligi. Manchester United, Borussia Dortmund, Stutgart, Chelsea, Inter, Napoli, Fiorentina, PSG, Celtic, Olympique Marseille, Valencija, Sevilla samo su neke od momčadi iz europske nogometne elite kojima je sudio Siniša Premužaj. No, to nije sve. Blještavilu spomenutih nogometnih momčadi treba pridodati suđenje reprezentacijama Francuske, Engleske, Belgije, Italije, Portugala, Austrije, Irske, Estonije, Slovenije...
Detalj s početka utakmice Lige prvaka koja je održana na kultnom stadionu Old Traffordu u Manchesteru. Premužaj je prvi red, drugi s lijeva
Slušajući sva ta nabrajanja, pomalo sam osjetio zavist. Zato jer su meni, kao običnom smrtniku i velikom zaljubljeniku, mega momčadi i kultni stadioni poznati samo s televizije. Prilikom subotnje zajedničke kave nisam mogao odoljeti da ga ne priupitam kakav je to osjećaj kad uz postrojene momčadi sastavljene od planetarnih zvijezda, poput Ronalda, Ibrahimovića i Mesija slušaš glazbu Lige prvaka?
„Nevjerojatan je osjećaj biti sudionik u tom „probranom“ društvu, drugačiji od svih ostalih osjećaja. Veliko je sudačko priznanje suditi najboljim reprezentacijama na svijetu i utakmice Europske lige, ali Liga prvaka je posebno natjecanje i emocije su također jedinstvene. Liga prvaka je čarolija i izvan dohvata kamera. Zato sam svaku utakmicu u Ligi prvaka doživljavao kao svoju prvu.„
Premužaj (četvrti slijeva) u društvu kolega sudaca i kapetana Manchester United FC i ASC Otelul Galati
Od aktivnog suđenja Premužaj se je oprostio 2015. godine, ali je ostao i nadalje vjeran sudačkoj organizaciji u kojoj se posvetio edukaciji mladih sudaca. Svoje sudačke uspjehe nikad ne veliča, već ističe da je on samo nastavak bogate varaždinske tradicije koja je prije njega iznjedrila sudačke velikane - Branka Tešanića i Marijana Rauša. Tih i samozatajan, Premužaj danas djeluje iz drugog plana, naglašavajući da dobrog suca prije svega čini velika ljubav prema tom poslu, a potom stalna edukacija, kvalitetna komunikacija i dobra fizička priprema.
