Ove godine navršava se 20-ta godina od tragične smrti Anđelka Herjavca, karizmatičnog predsjednika NK „Varteks“ i nogometnog zanesenjaka. Poznavao sam Anđelka još za mladenačkih dana. Kasnije smo se i rodbinski povezali, ali nas je najviše zbližio nogomet. Godine 1988. na čelo NK-a „Varteks“ došao je Vladimir Marić, tadašnji direktor „Levisa“. Za svoje prve suradnike, operativce izabrao je Stjepana Cveka i mene. Već u startu predsjednik Marić postavio je vrlo visoku ljestvicu organizacije i upravljanja klubom. Sjećam se, tadašnji pravnik „Levisa“ Marijan Mitrović dobio je zadatak da izradi novi moderan statut kluba, a Cvek i ja smo dobili zadatak da predsjedniku predložimo sastav novog Izvršnog odbora kluba.
Vođenje nogometnog kluba je specifičan posao. U mnogo čemu se u potpunosti razlikuje od uhodanih menadžerskih i poduzetničkih promišljanja. I zato smo se trudili iznjedriti sklad između nogometnih znalaca i nogometnih zaljubljenika, onih koji se razumiju i onih koji mogu osigurati određena financijska sredstva. Uz Šanjeka, Jureca i Tota iz tvornice „Varteks“, Šipeka iz „Strojoteksa“, Topolnjaka iz „Termoplina“, Kezelja, bivšeg igrača i obrtnika, Perkovića, trgovačkog putnika, u novi Izvršni odbor predložili smo i mladog šefa nabave „Levisa“ Anđelka Herjavca, ne sluteći da će baš on biti predvodnik buduće renesanse varaždinskog nogometa.
Anđelko Herjavec (1958-2001)
Anđelko nije imao nogometni pedigre ali se je brzo nametnuo kao jedan od agilnijih članova Izvršnog odbora. Klubu u to doba nisu baš cvjetale ruže, bio je jugoslavenski trećeligaš, pa nam je cilj bio ponovno vratiti NK „Varteks“ na drugoligaški kolosjek. Godinu dana kasnije, predsjednik kluba Marić otišao je raditi kao predstavnik tvornice „Varteks“ u Austriju, pa je logičan slijed bio da ga na predsjedničkoj funkciji zamijeni Anđelko Herjavec, član Izvršnog odbora i novoustoličeni direktor „Levisa“. Anđelko preuzima predsjedničku funkciju u klubu, te ubrzo svojim temperamentnim vođenjem trasira novi uzlazni put kluba.
Godine 1991. slijedio je razlaz s Jugoslavijom. Proglašena je neovisnost Republike Hrvatske. Unatoč Domovinskom ratu, 1992. godine prišlo se pokretanju prvoligaškog nogometnog natjecanja. Ulazak u 1. HNL određivao se temeljem natjecateljskih plasmana momčadi iz bivših Jugoslavenskih nogometnih natjecanja u sezoni 1990./91. Plasman među 12 najboljih hrvatskih nogometnih momčadi osigurala su desetorica klubova: Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka i Zagreb (savezni prvoligaši), Cibalia, Šibenik i Dubrovnik (savezni drugoligaši), te Zadar i Inker (savezni trećeligaši). Trebalo je popuniti još dva mjesta. Kao šestoplasirana momčad jugoslavenske Međurepubličke lige-zapad NK „Varteks“ nije imao šanse postati članom 1. HNL, jer je ispred njega na tablici bio bolje plasirani „Radnik“ iz Velike Gorice.
Predsjednik Herjavec nije se mirio s takvim stanjem. Vizionarski prepoznaje što bi za grad Varaždin i klub značio ulazak među „prvoligaše“ pa kreće u ofenzivu lobiranja za ulazak NK „ Varteks“ u 1. HNL. Uspijeva uvjeriti gospodu iz Velike Gorice da je prva liga za njih preveliki financijski zalogaj, te oni odustaju od plasmana. Hrvatski nogometni savez nakon toga popunjava preostala dva mjesta s „Istrom“ iz Pule i „Varteksom“ iz Varaždina. Ulazak među „prvoligaše“ je nešto najljepše što se moglo dogoditi varaždinskom nogometu. Klub s malim stadionom, malim budžetom i iz malene zajednice preko noći pretvorio se u klub s velikim snovima.
Igračke i predsjedničke legende NK-a „Varteks“; s lijeva: Darko Paskutini, Dražen Besek, Zlatko Cikač, Vladimir Marić i Anđelko Herjavec
Zahvaljujući Anđelku koji je živio nogomet punim plućima snovi su se postupno ostvarivali, a NK „Varteks“ je po svemu dobivao novu, višu i vrijedniju dimenziju. NK „Varteks“ se tijekom 90-tih približio modelu modernog i potpuno sređenog europskog kluba. Anđelkov pozitivan pristup i prirođeni osjećaj za komunikaciju s javnošću su ga još za vrijeme života pretvorili u karizmatičnu ličnost, lidera bez premca. Kao predsjednik uprave tekstilnog diva „Varteks“ i predsjednik istoimenog kluba bio je veliki gazda, ali bez obzira na činjenicu što je imao svu vlast u klubu nikada se nije ponašao umišljeno, niti bahato, bez pokrića. Dapače, djelovao je skromno kao prvi među jednakima. Proveo sam puno vremena s njim debatirajući o svemu. U dosta tema nismo bili istomišljenici, ali nas to nije priječilo da budemo jedinstveni kada je bio u pitanju NK „Varteks“.
Veselje na tribini stadiona „Varteks“; S lijeva: Predsjednik Anđelko Herjavec, direktor Nevenko Herjavec, podpredsjednik Ivan Topolnjak i podpredsjednik Davor Daraboš
Širina njegovih pogleda najbolje se očitovala kroz odabir članova Izvršnog odbora kluba. U njemu su bili zastupljeni, uz vodeće poduzetnike, bivši igrači i predstavnici svih relevantnih političkih opcija grada Varaždina. Unutar Izvršnog odbora vladalo je geslo: „klub je iznad stranke“. To nije bila floskula, to je bio čvrsti stav koji se kasnije pokazao presudnim za provođenje velikih infrastrukturnih poduhvata na stadionu. Sagrađena je istočna tribina, postavljeni su reflektori, uređeno pomoćno igralište s rasvjetom… Te kapitalne investicijske poduhvate ne bi bilo moguće provesti bez suglasja svih gradskih političkih opcija.
Izvršni odbor NK-a „Varteks“ iz 2001. godine. Stoje s lijeva: Ivezić, Hižak, Vidaček, Parat, Biškup, Kezelj, Podvezanec, Ptiček, Bakulić, Perković; sjede s lijeva: Horvat, Daraboš, Herjavec A., Topolnjak, Herjavec N. i Cvek (na slici nedostaje član I.O Korenika)
Osim prirođenog osjećaja za nogometnu stvarnost, Anđelko Herjavec je bio i vizionar, čovjek s idejom. Njegova naprasna smrt u saobraćajnoj nesreći 2001. godine onemogućila mu je da već te iste godine sa svojim „Varteksom“ doživi svoj san – pobjedu nad jednim engleskim Premier ligašem (Aston Villa FC). Anđelka Herjavca više nema, ali njegov zarazan osmijeh i optimizam stalno lebde nad Zagrebačkom 94.
