Zanimljiva legenda veže se za svib, biljku po kojoj je najljepši mjesec u godini dobio ime. Od svibovine, koja se danas koristi za izradu čvrstih predmeta kao što je štap za hodanje, prema priči, bio je izrađen Kristov križ. Na tim tragovima i mi tražimo potporanj u izazovima našega vremena i poslanja.
Svojom cvatućom ljepotom kao da se i priroda u svibnju uskladila s bogatstvom duhovnih sadržaja specifičnih za mjesec u kojem nas, uz tako dragu marijansku pobožnost i vazmeno vrijeme s pripadajućim svetkovinama, posebno raduju slavlja sakramenata sv. potvrde te prve sv. ispovijedi i pričesti.
Ljepotu tih svečanosti koje su dika župnoga zajedništva pomalo zasjenjuje žal što se nakon svibnja sve rjeđe u našim crkvama može doživjeti ono dobrodušno i simpatično ušutkivanje dječjega šuškanja, šaputanja, smijanja. Pitanje zašto je to tako zahtijeva daleko opsežniju analizu od ovih nekoliko redaka, no ne smijemo dopustiti da težina odgovora, u kojem se naziru naši porazi, u drugi plan potisne brigu za najplemenitiju misiju kršćana, a to je odgovornost za taj najljepši i najkrhkiji dio svemira koji nam je Bog povjerio – za odgoj mlađih naraštaja, i u obiteljskom i župnom i školskom i medijskom i uličnom i prirodnom, jednom riječju, u životnom vjeronauku.
U evanđelju šeste vazmene nedjelje čitamo kako će Duh Sveti poučavati i dozivati u pamet Isusove riječi koje čuvaju oni koji ga ljube. U tom kontekstu vrijedno se prisjetiti misli kardinala Franje Kuharića da cvijeće ne cvate u hladnjaku i njegove opomene: "Misliti da se mlada duša može odgojiti za Boga samo pedagoškom tehnikom ili čak nekim pedagoškim trikovima, teška je zabluda i promašaj. U odgoj treba uključiti Boga".
Nikakve metode prisile ili intuicije, "slobodan odgoj" i sl. ne donose priželjkivane plodove. Nego, bez pretencioznosti da je to lako i jednostavno, moramo kroz Marijinu školu poniznosti i svibanjsku školu topline srca u fokus vjerničke zauzetosti podignuti iskrenu i ustrajnu molitvu te hrabro i uvjerljivo svjedočanstvo vjere. Uzalud je sve drugo. Nećemo u duše mladih usaditi mir Isusa Krista ako nismo sposobni dokinuti hladnoću svojih odnosa i omogućiti da se u našim crkvama svatko osjeća kao da je doma.
Držeći se za mudrost staračkoga štapa naših predaka, oslonjeni na ljubav pastirskoga štapa Crkve i osovljeni u snazi križa Isusa Krista, pružimo našoj djeci razlog da s ponosom slijede ili se vrate na put smisla. Naša je glavna zadaća mladim dušama svakodnevno otkrivati ljepotu vjere, pokazivati im kako Bog voli i kako se Boga voli. Beskorisno je sve drugo ako nismo razumjeli da se, kao što se na koljenima plijevi cvijeće, na koljenima odgaja i dijete - u molitvi i služenju.
