Tražeći izraz kojim bi se vjerodostojno mogao čestitati Božić, misli se zaustavljaju pred mnoštvom prelijepih riječi i molitava, zastaju pred silinom prekrasnih želja i nadanja, osluškuju svu raskoš i bogatstvo uzajamnog blagoslivljanja.
K tome, Bogu hvala, još ljudi imaju sluha za pjesme radosnice, još se mogu čuti i predrage bajalice, kako onda i Božić ne bi bio sretan!? Kako ne bi dao i "prasekov i telekov i ždrebekv, racekov, purekov, gusekov i se puno mladine kaj črne hajdine! I da nam rodi polje pšenicom bjelicom, trsek vinovom lozicom, šuma žirom i kućica mirom!"
Sretan je Božić. Ne mislim samo na taj jedan dan koji, kako je i red, prolazi u znaku čestitanja. Mislim na Božića, Božeka, preželjenoga Jezušeka, "usred zime hude" rođenoga, komu je "postelja oštra slama među dvjema živinama". Sretan je on i u tim uvjetima, sretan je u krilu Marije i Josipa, u okrilju naših obitelji, u toplini naših domova, ljepoti naših crkava. Božić je sretan uvijek kada se obistinjuju njegove želje, a to smo mi. Ne griješi A. B. Šimić kada kaže: "Mi smo želje Boga spuštene do zemlje!"
Ne bi li te svoje želje ispunio svjetlom svete nade i plamenom svoje ljubavi, i Bog se spustio do zemlje. Istina, zemlja nije uvijek naklonjena malenima, bogobojaznima, poniznima, nema za njih i njihove želje uvijek srdačne dobrodošlice. Možemo se zbog toga žaliti, slobodno kažemo da nije u redu, no svetu obitelj to nije spriječilo da se izbori za mjesto svoga mira i ljubavi. Nije to sputalo ni one koji su na tragu Božića izrasli u nebo, a uz svetu obitelj, najbliži nam je primjer hrabrost svetoga Stjepana.
To je poslanje Božića: pokazati nam kako se može dorasti do neba na ovoj zemlji, u ovom vremenu koje nam je darovano. Njemu je toliko stalo da bude pokriće naših želja, pokriće naših života, da je napustio nebo kako bi uz nas i u nama rastao. Došao je kao malo dijete da ga lakše prepoznamo i prigrlimo, ali nije došao zato da ostane nemoćno dijete koje se nama smiješi, a mi njemu tepamo. Skupa s njime naša vjera mora odrastati, naša ljubav mora iznova učiti hodati, naša nada mora s povjerenjem gledati u oči bližnjega i boriti se za zajednički put do neba.
Jer željeti sretan Božić nije samo nabrajanje što kome treba ili godi. Nije to samo ponavljanje prigodnih riječi, nego željeti sretan Božić znači učiniti da se, poput Isusa koji se spušta u Marijino naručje, želje s naših usana spuste u naše ruke i tamo se udomaće. Da sve to što jedni dugima želimo, jedni drugima zbilja i postanemo.
Tako, dragi čitatelji, "dej vam Bog pre hiži i v družini navek zdravlja i veselja, se kaj si želite, a najviše mira i blagoslova Božjega!" Sretan Božić neka u vama i s vama raste!
