Po završetku blagoslova obitelji iskristalizirao se odgovor na Isusovo pitanje koje nas vraća u liturgijsko vrijeme kroz godinu. "Što tražite?" upitao je ljude koji su ga slijedili. Njegovi su suvremenici odgovorili da traže gdje on stanuje.
Mnogi naši suvremenici odgovorili bi, tome blisko, da traže mir. Oko te vrijednosti vrtjeli su se naši razgovori u domovima vjernika. Uz mir, još se jedno traženje učestalo ponavljalo, a posebno mi se urezalo u sjećanje kroz pismo djedu mrazu jednog prvopričesnika.
Mogao je napisati da hoće bilo što na svijetu, a njemu je najveća želja bila da svi ljudi na svijetu budu zdravi (druga su bile sličice koje skuplja i treća ako i što god još djedici padne na pamet). Zdravlje i mir glavne su čežnje današnjih ljudi, a naše je glavno pitanje može li Isusov odgovor: "Dođite i vidjet ćete", zadovoljiti njihova traženja.
Što su točno Isusovi učenici vidjeli taj dan koji su s njim proboravili, ne znamo, ali evanđelist Ivan navodi da je bilo tako dobro da su poželjeli da i njihovi najdraži to dožive, zato Andrija najprije ide po svog brata i dovodi ga Isusu. U tom susretu sa Šimunom, koji se od tada zove Petar, vrijedno je primijetiti jedan detalj koji otkriva što se događa tamo gdje Isus stanuje: "Isus ga pogleda", naglašava Ivan. Isusov pogled mijenja čovjekov život.
U jednoj obitelji, komentirajući stradanja u žarištu nemira, u zlu rata nakon što su na televiziji prikazana dječja beživotna tijela, postavljeno je pitanje zašto ljudi to rade. Vjerujem da mnogi u mislima prebiru isto pitanje, a odgovor nije tako kompliciran kako za njega istražujemo prikladne riječi i nije tako velik kako se plašimo izgovoriti ga.
Odgovor je jednostavan. To se događa kada ljudi ne dolaze pred Isusov pogled, kada žive bez Boga. To rade ljudi jer nema Boga u njihovim savjestima. Nije to nikakva nova umotvorina, još je Dostojevski izložio da je, ako Boga nema, čovjeku sve dopušteno. Zločin tada postaje rutina i promatranje zločina postaje navika.
Doći pred Isusov pogled, dragi čitatelji, znači ostaviti staru rutinu i navike i nadati se nečemu drugačijem. Što ćemo točno vidjeti i doživjeti boraveći s njim, ne znamo, hoćemo li ozdraviti od svojih bolesti, hoćemo li se riješiti nemira i strepnji, ne znamo, ali znamo, jer tako tvrdi Sveto pismo, "da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube".
K tome još mogu nadodati samo ono što ja znam, jer sam to vidio, da oni ljudi koji žive s Bogom, unatoč neizlječivim bolestima, ozbiljnim problemima, tragedijama i teškim mukama, imaju više radosti, ljepote, snage i mira od mnogih koji pucaju od zdravlja i sreće, a nemaju Boga. Zato se isplati doći i vidjeti što čini Bog s onima koji ga ljube. Vlč. Ivica Cujzek
