U današnjem evanđelju Isus ozdravlja deset gubavaca, od kojih je jedan bio Samarijanac, stranac za Židove onog vremena. Bolesnici, a posebno gubavci, prema starozavjetnim propisima trebali su živjeti izdvojeni iz društva zdravih. Izdaleka su trebali vikati da bi prolaznike opomenuli na svoju bolest. Zato su se zaustavili daleko od Isusa i njegovih pratioca. U svojoj bijedi i bolesti od Isusa su tražili smilovanje, razumijevanje i pomoć.
Očito je da su imali jaku vjeru da Bog djeluje po Isusu, kad su došli pred njega. Dokaz njihove velike vjere jest i činjenica što su poslušali Isusa neka se vrate u grad i pokažu svećenicima. Oni se zapravo nisu ni približili Isusu, on ih se nije ni dotaknuo ili im izgovorio riječi ozdravljenja. Iz poslušnosti i vjere da Isus to može učiniti krenuli su svećenicima i putem im je nestalo gube na njihovu tijelu.
Zanimljiva je činjenica da je Samarijanac jedini shvatio kako je pravi put do ozdravljenja hod za Isusom i k Isusu. Samo je on shvatio da je Isus blizu bolesnima, odbačenima od društva, da Bog ne osuđuje čovjeka nego je zauzet za pomoć, ozdravljenje i ponovno uključenje u zajednicu. Ostala devetorica Židova su nakon ozdravljenja oduševljeno nastavili put do svećenika koji će ih službeno proglasiti zdravima te će se tako ponovno moći uključiti u svoju životnu zajednicu.
Oni su ostali u Starom zavjetu jer nisu u Isusu prepoznali obećanog Mesiju, a Samarijanac je po fizičkom ozdravljenju započeo novi duhovni život s Isusom. Samarijanac je dopustio da Bog djeluje u njegovom životu i nije ga sputavala činjenica da bi ga Židovi mogli osuditi, odbaciti i poniziti.
Činjenica je da se u današnjim liturgijskim tekstovima proteže poziv na zahvalnost. Konkretno, ozdravljeni gubavci u prvom čitanju i evanđelju različito su je pokazali – čak je većina i nije pokazala direktno. Dva zahvalna stranca postavljaju i nama danas pitanje, znademo li biti zahvalni Bogu i ljudima. Opažamo li i cijenimo li ono što drugi čine za nas? Čujemo li vapaje potrebnih naše pomoći? Vidimo li Božja spasonosna djela po Kristu u svijetu? Možda bi i nama Isus morao reći ono što govori u današnjem evanđelju ozdravljenim gubavcima – ne osjećate li potrebu dati slavu Bogu za sve što vam je učinio i što čini?
Pozvani smo dati Bogu hvalu, a najizvrsniji način da to učinimo je slavljenje sakramenta euharistije. Pitajmo se danas jesmo li iskreno zahvalni kao ozdravljeni Samarijanac ili pak tradicionalisti poput ozdravljenih Židova? U nedjeljama zahvale za Božja dobročinstva pitajmo se kako se odnosimo prema Božjim darovima u plodovima zemlje, jesmo li spremni dijeliti ih s onima koji oskudijevaju? Znam li Bogu dati hvalu za primljena dobročinstva...?
