Ovo je nedjelja radosnog svjedočenja Isusova uskrsnuća u svijetu. Tema radosti prisutna je već u ulaznoj pjesmi u kojoj s nadahnutim autorom Psalma 66 zovemo svu zemlju da kliče Gospodinu.
U zbornoj molitvi zahvalno priznajemo Bogu da se kao njegov narod radujemo što nas je obnovio vrativši nam dostojanstvo svojih sinova i kćeri te ga molimo da nas utvrdi u nadi uskrsnuća. U darovnoj molimo Boga da primi darove svoje raspjevane Crkve te da nam On, koji je uzrok tolikog veselja, omogući ulazak u vječnu radost. Ova misa zove nas na unutarnju i zajedničku radost koju dariva Uskrsli, kao i na radosno svjedočenje Kristove obnoviteljske prisutnosti u Crkvi.
Prvo čitanje iz Djela apostolskih izvještava nas o drugom saslušanju Petra i Ivana pred Velikim vijećem u Jeruzalemu. U prigodnom govoru mnoštvu je objasnio da je to učinio snagom Isusa kojega je Bog uskrisio od mrtvih i postavio začetnikom života. Petar u oba slučaja odgovara u ime Dvanaestorice, čime Luka ističe da je on predsjedajući apostolskog zbora. Petar, potaknut Duhom Svetim, obrazlaže da je glavni razlog propovijedanja u ime Isusovo činjenica kako je Raspetoga Bog uskrisio, i učinio ga Spasiteljem Izraelu i svim narodima koji prihvate obraćenje i oproštenje grijeha. Kazna i prijetnje nisu ih obeshrabrili nego su nastavili naučavati po kućama navješćujući Isusovu Radosnu vijest.
Evanđelist Ivan u današnjem odlomku iz evanđelja apostole vraća na početak njihovog zajedničkog života. Svojim ukazanjem na Tiberijadskome jezeru Isus u apostolima želi probuditi snagu onog zanosa kod prvog poziva da ga slijede. Posebno se posvetio Petru, iza kojeg su usponi i padovi, oduševljenje i zatajenje, hrabrost i strah. Isus je htio da ga apostoli prepoznaju kao Uskrsloga, začetnika novog života.
U zgodi čudesnog ribolova bitna je uloga voljenog učenika koji prvi prepoznaje Gospodina na obali jezera i govori Petru te pušta da Petar od radosti prvi otpliva na obalu. Ostali apostoli nisu se usudili Isusa ništa pitati jer shvatili su tko je on. Prihvaćaju ga drugačijim i slave Boga za tu milost spasenja. U dijalogu s Petrom Isus ga vodi do spoznaje kako mu je oprostio nevjeru te ga potiče na javno priznanje ljubavi i privrženosti njemu kao Spasitelju. Tako je pred ostalim apostolima pokazao mogućnost obraćenja po iskrenom kajanju i poniznosti.
No, time nije završena vjernička formacija jer put Isusovih učenika je trajni put obraćenja i nasljedovanja. Možda nam se ponekad učini da smo dovoljno upoznali Isusa i razumjeli što nam govori po svojoj riječi i osvjedočili se u njegovu beskrajnu ljubav. Nemojmo se zavaravati jer put Isusovih učenika je trajno nasljedovanje Krista i to je jedini sigurni put do spasenja, do vječnosti.
