Nakon božićnog vremena i radosnog razmišljanja o Isusovom silasku u liku djeteta, započeli smo vrijeme kroz godinu u kojem ćemo kroz 34 tjedna pratiti Krista Učitelja i Propovjednika. Po krštenju na rijeci Jordanu započeo je svoje mesijansko djelovanje i naučavanje. Današnja nas liturgijska čitanja uvode u konkretnu situaciju u kojoj se u tom trenutku nalazio Izraelski, izabrani narod.
Prorok Izaija podsjeća ih na nevjeru i odbacivanje Saveza prijateljstva s Bogom sklopljenom na Sinaju. Tu činjenicu opisuje slikama o ženidbi i nevjeri supružnika. Prorokuje Božju dobrotu na djelu, jer će unatoč svemu, Izrael opet postati Božjom miljenicom i odabranicom. Više ih neće sustići tragedije ropstva, osjećaj napuštenosti i samoće budući će Bog poslati Mesiju.
Pavao zajednici u Korintu iznosi pouku o različitosti darova Duha Svetoga i različitosti onih koji ih primaju. Hoće zapravo reći da se tako uspostavlja uzajamnost među vjernicima jer takvi s različitim darovima i sposobnostima trebaju jedni druge, međusobno si pomažu koristeći primljene darove. Možemo čak i reći da ti darovi više trebaju služiti zajedničkom dobru nego samim pojedincima. Takvim načinom života stvara se neprekinuti krug uzajamnosti i svi članovi zajednice imaju svega što im treba, u ničemu ne oskudijevaju. Svim darovima primljenim od Duha Svetoga izgrađujemo jedinstvo Crkve - mističnog tijela Kristova.
Evanđelist Ivan, izvještavajući nas o Isusovom prvom čudesnom znamenju u Kani Galilejskoj, svjedoči nam objavu Kristove božanske slave i Očeve potvrde njegovog mesijanskog poslanja. Neki od učenika Ivana Krstitelja, potaknuti događajima na Jordanu, pošli su za Isusom ne znajući što ih čeka i kako će taj život s Isusom izgledati. Odmah na početku trebao im je jaki poticaj i ohrabrenje. Isus je u živote ljudi s kojima se susretao unosio radost, mir i zadovoljstvo. Objavio im je Očevu volju i plan spasenja koji je ponuđen svakom čovjeku.
Znak čudesnog Božjeg djelovanja u svijetu pokazan na svadbi učenicima je bio dovoljan da ih početno oduševi i učvrsti u odluci da slijede Isusa. Nisu ostali ravnodušni nego pozivaju svoje prijatelje i rođake na nasljedovanje Isusa. Znakovita je činjenica kako su u središtu Isusovog čuda u Kani voda i vino. Tako je najavio da će kraljevstvo Božje obilovati čudesnim i spasonosnim izljevima milosti i pretvorbama u sakramentima krštenja i euharistije.
Isusovu Majku Mariju često nazivamo našom posrednicom i zagovornicom kod Boga. Prije svega ona je bila prva vjernica u Božji plan spasenja, u Isusovo mesijansko poslanje, a učenicima je bila uzor i poticaj. Poslužiteljima kod stola, a i nama danas, govori da učinimo što god nam Isus kaže. Taj njezin poziv uvijek je aktualan, a njezina brižnost za dobro drugih neka nam bude bitna karakteristika života.
Nasljedujmo Mariju, pravovremeno shvatimo gdje i kad nas netko treba, u čemu se trebamo staviti na raspolaganje bližnjima i kome trebamo posredovati milost Božju. Isusov pomalo čudan odgovor Mariji ne treba nas brinuti. I on i ona već su tada bili svjesni što sve podrazumijeva ostvarenje njegovog poslanja – sve je podređeno Spasiteljevoj žrtvi na križu u kojoj svjedoči neizmjernu ljubav prema Ocu i prema svakom čovjeku.
