Prorok Amos je prigovarao bogatašima koji su religiozni, jer obdržavaju zakonske odredbe Subote - odmor, prestanak s redovnim poslovima radi bogoslužja, molitve, obiteljskog drugovanja i razmišljanja o Božjoj riječi. No, oni su jedva čekali da prođe propisano vrijeme počinka pa da se vrate svojim poslovima izrabljivanja i varanja sirotinje u svrhu osobnog bogaćenja.
Često smo mi danas u opasnosti osuđivati takve ljude, čudimo se kako su mogli tako mučiti svoje bližnje i otežavati im ionako mukotrpan život. Usuđujem se reći da je danas moderni čovjek sve te radnje usavršio do te mjere da je nepravedno bogaćenje, izrabljivanje, ponižavanje na radnom mjestu, neisplaćivanje zarađene plaće postalo uobičajen kodeks ponašanja nekih poslovnih ljudi i određenih elita u društvu.
Radnici u tvornicama samo su određeni brojevi bez nekih osnovnih prava. Nameću im se neizdrživi radni uvjeti, a zbog prigovora ili opravdanih pitanja prijeti im se otkazom. Sve je podređeno profitu vlasnika, a nije važno hoće li do njega doći na pošten i prihvatljiv način ili će gaziti sve pred sobom.
Pavao nas u poslanici Timoteju potiče na molitvu u osobnom životu, a još više i na molitvu za svu Crkvu, za potrebe vjernika, za nevjernike, kao i za preminule. Trebamo moliti za sve ljude na svakome mjestu, gdje god kršćani žive i okupljaju se na liturgiju. Iz te prakse prvih kršćana do danas je u raznim liturgijskim reformama ustanovljena molitva vjernika ili sveopća molitva. Na kraju današnjeg dijela poslanice Pavao preporuča i poziva sve ljude na molitvu za unapređenje međuljudskih odnosa, bez srdžbe i nepotrebnih rasprava.
Današnje evanđelje donosi nam pomalo zbunjujuću Isusovu parabolu o snalažljivom upravitelju. Isus nam ne želi staviti za primjer nepošteno zgrtanje imovine ili privrženosti drugih, nego nas potiče da u svojoj domišljatosti pronađemo način kako činiti dobro, makar nas u tome sa svih strana sputavali oni oko nas.
Moramo ostati svjesni da za sve što posjedujemo i što jesmo moramo Bogu zahvaljivati što nam je sve to dao na razborito upravljanje, a ne na posjedovanje. Puno toga nije došlo po našim zaslugama nego smo dobili po rođenju - život, baš ti roditelji, zdravlje, sposobnosti, obitelj, uvjeti života.
Jesmo li ikada Bogu zahvalili što smo rođeni u Varaždinu, a ne negdje u siromašnom dijelu Afrike ili Azije, što živimo baš u toj obitelji u kojoj jesmo, a nismo ratna siročad ili kao mala djeca ostavljeni od majke i oca na pragu samostana ili dječjeg doma? Tako raspoloženi nećemo se opterećivati zgrtanjem ovozemnog bogatstva koje je sklono propadanju, nego ćemo svim silama raditi za vječna dobra - neopterećeni materijalnim.
Oslanjamo li se previše na svoje ušteđevine, postignute poslovne uspjehe, kuću, tada više služimo bogatstvu nego Bogu. Isus nas danas opominje da u prikupljanju duhovnog blaga nasljedujemo maštovitost poslovnih ljudi u svijetu, ali da se ne damo zarobiti svjetovnim načinom vrednovanja i življenja. Ako su nam materijalna dobra glavni cilj života ona nam postaju utezi koji nas udaljavaju od čovjeka i Boga.
Zato nas današnja liturgija podsjeća na ono najbitnije - životom prema Božjim zapovijedima, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, trebamo težiti da postignemo život vječni. U tom svjetlu trebaju se događati naše misli, riječi i djela. Budimo vjerni sluge Božje.
