Na Božić su crkve kao nikada u godini tako pune. Zašto ta svetkovina tako privlači? Zašto je Božić mnogim ljudima tako važan? Je li to samo izvjesna romantika, vrsta čarolije koja se nadvija nad ovom svetkovinom? Odakle to dolazi? Jesu li to samo sjećanja iz djetinjstva na Badnjak, božićno drvce i darivanje?
Dublji razlog zašto Božić jednako privlači, leži u činjenici da se uistinu dogodio dolazak Utjelovljene Riječi Božje u konkretni svijet, o kojem nas izvještava današnje Evanđelje. Slaveći Isusovo rođenje osjećamo da smo voljeni od Boga jer On je Emanuel – s nama Bog na našim životnim putovima. Darujući nam svoga Sina Otac nebeski svakom čovjeku pruža ruku, zove svakoga od nas na suradnju. U svojoj (pre)velikoj ljubavi Bog nam šalje svojega Sina da spasi sve koji u Njega vjeruju.
Božić se i danas događa kad se ljubavlju, trpljenjem i pomaganjem ugrađujemo u živote naših bližnjih. Žalosna je činjenica da su suvremenici utjelovljenomu Bogu priredili jadan doček i prijem na ovaj svijet. Zapravo ga nisu ni prihvatili, osim nekolicine pastira i stanovnika Betlehema i mudraca. Od prvih je trenutaka pokazao da je došao spasiti i odbačene, prezrene, obespravljene, skromne ljude. Pokazao je da su siromaštvo i trpljenje nepravde također dostojni Boga.
Gledajući danas svijet oko sebe primjećujemo kako čovjek nije previše napredovao u prihvaćanju čovjeka, a kamoli Boga, u svojem životu. Prednost se daje materijalnim stvarima. Ljudi postaju broj, statistički podaci pojedinih agencija za istraživanja, a sve su više zapostavljeni kao osobe. Za mnoge je Božić samo dan proslave, dan posebnog darivanja – neki praznik koji razbija svakodnevnu monotoniju i nakratko čovjek zaboravlja svakodnevne probleme.
Ima i onih koji su uznemireni kao što su se nekoć, viješću o Mesijinom rođenju, uznemirili vladari u Jeruzalemu. Pokušavaju nam svim silama „sakriti“ Božić! Tekstovi Evanđelja koji nas izvještavaju o Isusovu rođenju govore kako je Isusovo rođenje očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost. Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret svijeta.
Božić u nama treba podupirati volju za život, ali i borbu za život. Čestitajući si Božić stiskom ruke mi zapravo kao da želimo reći toj osobi da smo joj spremni pomoći i u požrtvovnoj ljubavi preuzeti odgovornost brige jednih za druge. Tako se Božić počinje događati u nama!
