"Treba znati prihvatiti križ radosno, treba ga znati ljubiti." Pamtim te riječi o. Vjenceslava Miheteca i često ih se sjetim u trenucima kada križ do dna duše boli. Lako je zanosno govoriti i maštati lijepe stvari kada uspijevamo doći na kraj sa životnim teškoćama, no kada vritnemo v kmicu, kako znaju reći naši ljudi, jer smo pogriješili, izgubili, slomili se... Kada ne znamo kam tiramo jer smo previše htjeli, jer smo nešto drugo željeli... Kada nam se ljulja tlo pod nogama jer nas pritišću rokovi, očekivanja su ogromna, nerealna, a ljudi bez razumijevanja, bez osjećaja, i noge nam se odrežu jer smo se uplašili, kada se osjećamo nemoćno jer nas spriječi netko ili nešto na što nismo mogli ili nismo znali utjecati i ništa ne možemo – baš kao da smo razapeti na križ – kako ga onda radosno prihvatiti i ljubiti?
Poput Isusa. Strpljivo i s pouzdanjem. Znajući da križ nije kraj. On nije znak poraza i propasti, nego spasenja i života. Uzvišenje svetoga križa blagdan je vrlo zanimljive povijesti. Njegov smisao proizlazi iz vazmenoga otajstva i zato je još znakovitije to što se ove godine poklapa s 24. nedjeljom kroz godinu. Promatrajući ga u svjetlu uskrsnuća Kristova, govori nam, tako jasno i direktno, da ne postoji drugi način. Križ je put. Kristov križ jedini je put kojim možemo doći do žuđenoga smirenja. Sjedinjujući svoj križ s njegovim, otkrivamo da još imamo snage. Odbacujući ga, postaje još teže. Grdeći ga, postaje nepodnošljivo. Proklinjući ga, ubijamo si svaku nadu. Prihvaćajući ga, put se otvara tamo gdje prije ničega nije bilo.
Samo je jedan razlog tome – jer ga s nama grli Isus Krist. On s nama pada na koljena, njegov je dlan uvijek ispod naših padova pazeći da se ne razbijemo do kraja. On nas iznova podiže, on nam otkriva naume zla i poziva da gledamo u njega koji je svoj život dao da mi ne propadnemo.
Vrijedno je ponavljati mudre riječi o. Miheteca koji je ovako govorio o poruci križa: "Pogledajte zlu u oči i ono će se uplašiti. Pogledajte mu u oči Božjim pogledom, pogledom vjere, nade i ljubavi i zlo će izgubiti. Isus Krist se nije bojao zloga, gledao mu je u oči. Kršćanstvo je za hrabre ljude, za ljude prodornog pogleda vjere do dna zla. Kršćanstvo je za hrabre muževe i žene, a ne za kukavice i slabiće koji bježe od svakog napora i od svakog zahtjeva. Isus Krist nas nije tako učio."
Promatrajući njega uzdignuta na križ, ne predaj se. Što možeš promijeniti, mijenjaj, bori se, trudi se iz petnih žila i svim silama. A što ne možeš promijeniti, to prihvati. Prigrli. Zavoli. Izdrži. I kada je nesnosno teško i lice se ne može podići u osmijeh, nasmij se dušom. Gospodin će ti uzvratiti osmijehom i proći će bol, i znat ćeš da je vrijedilo. Vlč. Ivica Cujzek
