Veli jedna izreka da svijet staje u stranu kako bi propustio čovjeka koji zna kamo ide. U evanđelju treće nedjelje kroz godinu slušamo kako su apostoli na početku Isusova djelovanja odlučno krenuli za njim, kao i silan svijet, čiji smo dio i mi koji smo u Kristu prepoznali onoga koji zna kamo ide. No ne čini se da nam svijet baš staje u stranu.
Čovjek mnogo nade polaže u ljudske umotvorine koje lijepo izgledaju i zvuče, kao što je sklon sve u životu planirati i kontrolirati. No život mu često poremeti planove. Nije li to iskusio i otac Zebedej koji sigurno nije planirao da će ga sinovi ostaviti u lađi s podrapanim mrežama.
Možemo zamisliti kako s njim svoje planove "krpa" čovjek koji cijeli život mukotrpno radi, a onda ga, dok napokon dođe u mirovinu, zatekne teška bolest. Ili onaj koji doživi tragediju, ostane sam, koji trpi prijevaru ili izdaju, kome se zaredaju životni porazi... koliko je takvih situacija u kojima se jedino s figom u džepu može govoriti kako je sve lijepo i dobro kada se daje sve od sebe, kada je savjest čista i poštuje se red, kada se ide za Kristom. Mnogo toga jest, ali nije sve. Jer postoje i događaji na koje ne možemo utjecati, ali i ljudi koji nisu dobri. Što tada? Kako "zakrpati" svoj život?
Netko je primijetio da je jedino mjesto na kojemu uspjeh dolazi prije zalaganja rječnik – još jedna ljudska umotvorina u kojoj je sve bez greške u savršen red posloženo. Nema toga u stvarnosti, u kojoj često ništa ne ide po redu. Zato je presudno poznavati Božji red, njegovu abecedu.
Jedna gospođa koja se godinama borila s opakom bolešću u knjizi svojih iskustava napisala je: "Rak ima samo tri slova, a koliko ih imaš ti!?" To je stav vjernika kada mu životni nered stane na put. Ljudi sastavljaju rječnike, ali Bog je taj koji ima sva slova, koji je "Alfa i Omega", koji "liječi svaku bolest i nemoć". On zna da na putu za njim nije uvijek sve perfektno, lako i lijepo; ali je dobro.
Zanimljivo, život je u rječniku ono što dolazi tek na kraju. Ponekad nam se tako i čini, da je život za kojim čeznemo tako daleko, negdje na kraju svega, negdje u nebu, negdje kamo ne možemo ni zaviriti bar da se malo odmorimo i utješimo. No Božja riječ otkriva nam da život vrijedan življenja, pa i trpljenja, dobar život, nije nigdje daleko, nego tu gdje smo mi dobri ljudi, tu gdje se mi za dobro borimo i od njega ne odustajemo.
Od onih koji su od a do ž sve u životu predali Bogu, počevši od apostola, učimo da Božji rječnik ne sadrži riječi: ali, ako, možda, kada i sl., nego poznaje čisto da i čisto ne kao odgovor na poziv: "Hajdete za mnom!" Ne dajmo se obeshrabriti! Dok smo god na njegovu putu vjerni, nije ni važno što nam se prepriječi jer znamo kamo idemo! Vlč. Ivica Cujzek
