Slavljenju, promišljanju i širenju Božje riječi, tog jedinstvenog temelja civilizacije i osnove ljudskosti, posvećena je ova nedjelja u kojoj se divimo prvim apostolima kako su odmah sve ostavili pošavši za Kristom.
Za navjestitelje radosne vijesti najčešće se vežu izjave kako je teško biti propovjednik, prorok, svjedok, a rijetko se čuje kako je to biti dobro i lijepo, pa i onda kada znači žrtvu – što i jest svrha jer, riječima Svetog Oca, "biti dionici Kristova kraljevskog i proročkog svećeništva znači učiniti od sebe Bogu ugodnu žrtvu, dajući mu svjedočanstvo životom vjere i ljubavi, stavljajući ga u službu drugih, po primjeru Gospodina Isusa".
Uloga pronositelja Božje riječi nije pridržana samo za ministerijalno svećeništvo jer svaki je vjernik – krštenik primio poslanje kraljevskog svećeništva. Tako sav Božji narod oživljavan jednim Duhom sudjeluje u Kristovu svećeništvu i svi smo pozvani širiti Božju riječ, za koju pisac Poslanice Hebrejima kaže da je "živa i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca".
Kako bi itko od ljudi, ma kako bio rječit, načitan, srčan i plemenit, kako god inteligentan i obrazovan, mogao pridonijeti toj stvaralačkoj i životodajnoj snazi Božje riječi? Ona je toliko uzvišena u ljepoti i mudrosti, nepogrešivosti i neprolaznosti, toliko nadmoćna u pouzdanosti i savršena u svetosti, da bi ju naše intervencije mogle jedino umanjiti. Zašto onda Bog želi da ljudi, slabi i pogrešivi, mizerni u odnosu na utjelovljenu Riječ Božju – Spasitelja Isusa Krista sudjeluju u oživotvorenju njegove riječi?
Jedino ljubav može pružiti odgovor. Jedino nas ljubav Božja čini dostojnima dara Božje riječi po kojoj nam on objavljuje svoju roditeljsku privrženost i prijateljsko povjerenje, svoje htijenje da nađemo put istine i smisla i mogućnost da dođemo u njegovu radost, unatoč nedoraslosti i nagrđenosti grijehom.
Snažno je svjedočanstvo čovjeka koji je, doslovno, pušio Bibliju. Tako se zove i knjiga u kojoj je Wilhelm Buntz opisao svoj život prije i nakon susreta s Božjom riječju. Svesrdno ju preporučam svakome tko imalo dvoji o moći i aktualnosti Božje riječi, svakome tko želi utvrditi svoju vjernost Božjoj riječi i tko pomišlja da je teško biti njezin svjedok. Na internetu je dostupan i video intervjua s tim čovjekom koji je bio dno dna, a iz pakla ga je zločinstva u život čudesno vratio Duh Božje riječi.
Božja riječ besprijekorna je istina, najveća sigurnost, najpotpunija ljepota, najuzvišenije dostojanstvo, najveličanstvenije dobro i, uz euharistiju, najvažnije što u svijetu imamo, zato posvetiti joj život nije teško, nego mudro i lijepo. Vlč. Ivica Cujzek
