Tijelovo kao posebni blagdan posvećen svečanom čašćenju Presvetog oltarskog sakramenta nastaje u 13. stoljeću, a na cijelo se zapadno kršćanstvo proširuje tek u 14. stoljeću. Papa Urban IV. godine 1264. objavljuje bulu “Transiturus de hoc mundo - Odlazeći s ovoga svijeta” kojom blagdan euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu.
Tek 1317. godine papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Zapadnu Crkvu. Teološki razlozi uspostave toga blagdana zapravo su mnogo dublji i znakovitiji. Početkom II. tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja.
Umjesto toga, kao svojevrsni nadomjestak pričešćivanju, pojavili su se različiti oblici eu - haristijskih pobožnosti izvan mise. Posebnu je važnost u to doba dobivalo pokazivanje svete hostije . Podizanje je postalo jedan od ključnih dijelova euharistijskog slavlja.
Još možda važniji teološki razlog je poznato osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina. Upravo kao reakciju na to osporavanje široka je vjernička javnost zahtijevala i zdušno prihvatila jedan takav blagdan kojim se svečano ispovijedala i potvrđivala vjera u stvarnu i djelotvornu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijskim prilikama.
Slaveći blagdan Tijelova spominjemo se Isusovog ustanovljenja euharistije. Isus pri oproštaju od svojih apostola na oproštajnoj večeri daje zakletvu na prijateljstvo i ljubav. Euharistija je gozba prijateljstva u svim prilikama, a riječ euharistija striktno znači zahvaljivanje pa nas poziva na življenje i prožimanje zajedničkog života.
Lomiti kruh s prijateljima, osobito u blagdansko vrijeme uvijek povećava prijateljstvo. Dolazimo na euharistiju da nas Bog i ljudi obdare ljubavlju. Isus ju je ustanovio i naredio da i mi to činimo njemu na uspomenu! U euharistiji mi se mirimo između sebe i tražimo oproštenje od Boga za oprost naših grijeha i nedostataka.
On nam se predaje u prijateljskom blagovanju, daje nam samoga sebe. Zato je blagovanje (pričest) bitni dio Mise. U njoj se blaguje uskrslo tijelo i uskrsla krv, uskrsli Krist. A isto tako euharistija ima i eshatološko značenje. Euharistija prefigurira vječno zajedništvo kad će Bog biti sve u svima.
U euharistiji se sklapa i obnavlja novi savez prijateljstva. U svakoj misi mi zahvaljujemo Bogu za stvaranje, za život i radosti koje nam on omogućuje. A posebno zahvaljujemo za Isusovu muku i smrt koju je podnio za otkupljenje cijelog čovječanstva. Uskrsnućem je potvrdio da ljubav pobjeđuje svako zlo, pa i smrt.
