Nekoliko posljednjih nedjelja biblijska čitanja svjedoče nam o Isusovim uspješnim nastupima, o podršci njegovih učenika i danonoćnom traženju ljudi neka ostane s njima. Ove nedjelje čitamo o teškoćama na koje proroci nailaze međusvojim najbližima.
Isus u svom rodnom Nazaretu doživljava odbijanje, čuđenje, nepovjerenje, čak i osudu. Radost u srcu kojom je zračio približavajući se Nazaretu dokaz je Isusove ljubavi prema rodnom gradu, a tim imenom ostat će obilježen do smrti na križu. S najbližima je želio podijeliti zadovoljstvo i Ocu zahvaliti za sva pozitivna iskustva u dotadašnjem javnom djelovanju. Želio im se predstaviti kao ljubljeni Sin Očev, a oni su ga prihvatili samo kao Marijinog sina. Razočarao se u Nazarećanima i čudio njihovoj nevjeri. Oni su si stvorili gotovu sliku o Isusu kako su ga doživljavali u djetinjstvu i mladosti. U nedostatku ljubavi i poštovanja prema Isusu nisu htjeli mijenjati svoj stav i pristup prema njemu. Teško su prihvaćali mogućnost Božjeg djelovanja po kojem se čovjek može promijeniti i napredovati.
Danas ljudi često vole Isusa protumačiti onako kako njima odgovara, stavljaju ga u neke svoje kategorije te zatvaraju mogućnost Isusa prihvatiti onakvim kakav uistinu jest, kakav se objavio. Da bismo ga istinski prihvatili i shvatili njegovo poslanje nužna je iskrena ljubav, jednostavnost i prihvaćanje svega što nam donosi put nasljedovanja Isusovog spasenjskog djela.
Bog je među ljude došao u skromnosti, siromaštvu i poniznosti u liku djeteta ovisnog o brizi čovjeka. Isus u poslušnosti Ocu nastavlja tim stilom svoje javno djelovanje. U sinagogi je postupio uobičajeno za ono vrijeme. Kao odrasli muškarac pročitao je biblijski tekst koji je onda kratko protumačio. Nije bio problem što je čitao Pismo, nego jer je tumačio tekst kao učen pismoznanac - a za njih je bio samo drvodjelja.
Oholost i zavist Nazarećana Isusa priječe za čudesno pomaganje potrebnima, odbačenima i siromašnima. Isus je bio svjestan da, kao i svi starozavjetni proroci, uvijek mora biti onaj koji će svojim govorom i svojim načinom života biti putokaz narodu. Činjenica je da narod često nije i neće uvijek poslušati prorokove opomene i savjete. Prorok ne smije zašutjeti ni kad ga odbace ili progone zbog istine. Isusa možemo ili prihvatiti i slijediti ili u svojoj slobodi iz neposlušnosti odbaciti njegovu ponudu.
Prilika nam je danas ispitati se jesmo li samo prigodni, tradicionalni vjernici s nekom svojom prilagođenom slikom Isusa koji sve oprašta a ništa ne traži, ili pak smo njegovi istinski sljedbenici koje svaka njegova riječ uvijek iznova uznemiruje i potiče na promjenu te usmjerava naš pogled na svijet Božjim očima, usmjeravajući naš život na Kristov put. Otvorimo svoje srce Bogu kako bismo u vjeri i pouzdanju mogli prepoznati Božja čudesna djela u prirodi i našim životima. Tako ćemo osjetiti ljepotu Božje blizine i širiti je oko sebe.
