U jednoj šali, prigodnoj i za aktualno Svjetsko prvenstvo i za došašće, prijatelji raspravljaju ima li u raju nogometa. Kako se nisu mogli složiti, dogovore se da će onaj koji prvi umre drugome javiti tu tako važnu stvar. Preminuo je onaj koji je tvrdio da nogometa u nebu nema pa u snu dođe prijatelja obavijestiti da je bio u pravu, i doda: "Ima još nešto, drugu nedjelju si ti na golu!"
Lijepo je biti u pravu, zaključuje autor priče, no jesmo li spremni čuti cijelu istinu i jesmo li spremni za nebesku utakmicu kad god budemo pozvani?
Kako bi bilo lijepo jednom zaigrati za reprezentaciju neba! Tom cilju isplati se sve podrediti, a na njegov trag vodi nas evanđelje u kojem Ivan Krstitelj podsjeća kako je važno na putu dobra biti spreman.
Dakako da je sportska borba samo slika životne, ali Bog voli kada se čovjek i u životu bori sportski: po pravilima, pošteno i srčano. Za to je neophodna duhovna kondicija koja se gradi u sakramentalnom i molitvenom životu. Osim toga, na duge staze ne može se ni gledati, a kamoli igrati bez discipline koja se čeliči kroz post i odricanje kada učimo ponizno i skromno prihvaćati pobjede, ustrajati bez očajavanja u porazima i čvrsto stajati na zemlji.
Ni duh zajedništva nikada ne smijemo podcijeniti jer najgore je kada se netko okrene protiv svojih, zaboravi na koji gol pucamo, kojem cilju težimo. To je poklonjena šansa neprijatelju koji poentira tako da baci sjenu na sve dobro, da u ljudskoj misli zakrije Boga, srca otruje zavišću, a u zajednicu unese nemir i razdor.
Oštro je Ivan Krstitelj, nazvavši ih "leglo gujinje", osudio dvolične ljude. One koji bi pobjeđivali, a ne bi radili na sebi, koji govore o poštenju, a nepošteno igraju, koji evanđelje podržavaju, ali ne izlaze iz "ofsajda" u vjeri.
Na svakom terenu ima pokvarenih ljudi, ali mnogo je više onih koji pripravljaju put kako bi Gospodin u našim životima činio čuda. Zato je na mjestu i naša podrška nogometnom izborniku, našem Varaždincu kojim se ponosimo, i svim igračima koji su, bez obzira na rezultat, pobjednici, samo ako su autentični ljudi.
Sav normalan svijet poštuje one koji od svojih principa ne odstupaju, svojih se korijena i vjere ne stide, a za svoj cilj ulažu mnogo više od fizičke forme. Svrha nogometa i jest, osobito djeci i mladima, usaditi zdrave navike koje su njihova šansa u borbi protiv modernih zala te ih usmjeriti na put pravih vrijednosti koje treba svjedočiti na prvim linijama svakodnevice.
Kako u svemu, tako i u nogometu, sasvim sigurno Bog voli sve što je dobro. A za koga bi drugoga navijao nego za naše!? Bog, koji je najvjerniji navijač boraca za dobro, neka se proslavi, a mi živimo tako da, kad god treba, budemo spremni zaigrati!
