Iz Isusovih riječi koje su pred nama ove nedjelje iščitavamo što je Bogu milo. Mila mu je ljubav čovjekova, milo mu je kada čovjek prihvati odgovornost, tj. kada uzme svoj križ i slijedi Krista. Milo mu je kada prihvati drugoga i kada ga, iz ljubavi prema Bogu, "napoji samo čašom hladne vode".
U toj biblijskoj slici uvijek se prvo sjetim Isusovih riječi s križa: "Žedan sam." Jasno je da tu nije u pitanju samo fizička žeđ, nego ta čaša vode označava dobročinstvo i čovjekoljubivost, a vrijedno je primijetiti i riječ "samo" koja smjera na jednostavne svakodnevne geste koje su male u ljudskim očima, ali u Božjim su očima velike jer vode na trag svetosti.
Vjerujem da nam je sve to poznato, zato bih radije skrenuo pozornost na još jedan trag kojim nas čaša vode može približiti svetosti. Kaže anegdota kako se gospođa požalila župniku da zbog drugih ljudi koji su na mobitelu za vrijeme mise, koji ogovaraju i licemjerni su, više neće ići u crkvu. Župnik ju je zamolio neka najprije s čašom punom vode prođe oko crkve ne dopustivši da se voda izlije. Nakon što je to učinila, župnik ju je upitao je li vidjela nekoga na telefonu, nekoga da ogovara ili krivo živi. Nije primijetila ništa od svega zbog čega je prije bila ogorčena i itekako je razumjela pouku.
Čovjek koji je usredotočen na Boga, na njegove darove i pazi da ih ne izgubi, nema vremena gledati mane i slabosti u drugima. Isus traži da njega gledamo i slijedimo, a ne druge kršćane, da svoj križ nosimo, a ne komentiramo tuđe. Tu se radi o grijehu propusta u kojem su skrivene sve one kapljice koje prolijevamo kada se koncentriramo na tuđe greške, a svoje zaboravljamo.
Ne dajmo se zbuniti, kao u onom školskom biseru kad je vjeroučiteljica pitala što su grijesi propusta, a dobila je odgovor da su to oni grijesi koje smo zaboravili učiniti. Dobro koje smo zaboravili učiniti, to je prolijevanje života. To je čovjek u potrebi od kojega smo pogled skrenuli, to je osoba koju se ogovara čiju čast nismo obranili, to je osamljeni kojega nismo pozdravili, tužan kojega nismo utješili, gladan kojega nismo nahranili, to je Bog kojega nismo susreli… tako se mnogo kapljica iz čaše života može proliti.
Svi Božji darovi, vještine, znanje, marljivost, dobrota, vrijeme, ljubav, sve što držimo u svojim rukama i nosimo u čašama svojih tijela, sve to može ishlapiti ako se slijedi ljudska logika da imaš ako čuvaš za sebe. Božja je logika da imaš kada daješ. On nam ju pokazuje pružajući čašu svojega života, potpuno i do kraja.
Na svakoj misi gledamo u tu čašu iz koje se u ljudske živote prelijeva vječnost. Svatko od nas može odlučiti ne gledati što čine drugi, nego kako ću ja tom životodajnom vodom napojiti one koji za njom žeđaju. Vlč. Ivica Cujzek
