"Neprilike ne čine čovjeka slabim, one pokazuju kakav je", piše Toma Kempenac. Ne kakav je moj brat ili sestra, nego kakav sam ja.
Čitav splet iskustava, i prilika i neprilika, proizlazi iz Isusovih riječi koje nas šalju u potragu za tako potrebnim bratom. Ali najprije u sebi. Razmatrajući Evanđelje 23. nedjelje kroz godinu, najčešće se govori o ispravnom postupanju kada primjećujemo tuđu pogrešku. To je u redu jer na tom je tragu jasna Isusova pouka u kojoj nema nikakve slikovitosti ni dvoznačnosti. Ali najlakše je okrenuti oštricu prema drugome, zaključujući "ja sam dobar, a ti se moraš promijeniti, i ja ti to moram dokazati". I još umotati to u duhovnost, krijepeći svoju nadmoć evanđeljem. To nije put nalaženja brata.
Put nalaženja brata je pogled u sebe. Ne mogu naći brata ako ja nisam brat. Biti brat, kaže Isus, to znači poslušati: "Ako te posluša, stekao si brata." Ako netko ne sluša, nije još dostojan imena brat. Ako netko ne želi biti dobar i ustraje u grijehu, od njega se možemo udaljiti. Ne može se nikome nametnuti obraćenje, nitko ne može dobar biti na silu. Bitno je razumjeti da se brat ne postaje pametovanjem, nego slušanjem. Evanđelje nije priručnik za ispravljanje drugih niti alat za dokazivanje vlastite ispravnosti. Ako ja ne slušam drugoga, ako ga samo kritiziram, tražim mane i procjenjujem postupke, ako uvijek nešto tražim od njega, nisam brat.
Evanđelje treba gledati kao ogledalo: slušajući Gospodina koji kaže da nije među nama ako nismo braća i shvaćajući da je bratstvo sakramentalna stvarnost. Mi postajemo braća u Kristu, ne samo dobrom voljom. Moram početi od sebe, od svog odnosa s Kristom. Kakav sam ja njemu brat ako uvijek u molitvi nešto tražim od njega? Kakav sam brat ako ne slušam što on meni govori?
Teško je prevladati napasti koje nas žele odvući od Božje riječi, ali nužno je, želimo li se uzdignuti iz prizemnosti, potražiti Kristova brata u sebi – osobu koja Krista sluša – i dati se nesebično svima oko sebe, pa i onima koji su ustrajni u neslušanju. Nužno je to, osobito u neprilikama koje su isto dar koji otkriva jesmo li braća i sestre ili smo glumci.
Također, jesmo li svjedoci ili smo statisti. Veli Isus da onima koji ne slušaju treba svjedok. Zato pozovimo svjedoke u sebi! Svjedok nije netko tko sve "lajka", a kada se blještavilo interneta ili ulice ugasi, ili kada se ugasi svjetlo u crkvi, ugasi i svoje svjedočanstvo. Svjedok je onaj tko svijetli svojim stavom i ponašanjem i onda kada je sve oko njega tama. Jer u njegovoj se blizini osjeća da mu nije svejedno. Stalo mu je da bude brat drugima, a ne da traži brata u drugima.
Neprilike ne čine čovjeka slabim, nego otkrivaju svjedoka, jednako kao i brata.
