Odlomak prvog čitanja je iz Knjige Mudrosti kao dio molitve kralja Salomona za dar mudrosti, temeljene na izvještaju o njegovoj molitvi. Ona je bila pisana Židovima izvan Palestine, a njima je bila zaista potrebna vjernička mudrost da bi među poganskim sugrađanima drugačijih uvjerenja sačuvali svoju monoteističku vjeru. Vjernička mudrost je poznavanje Božjeg plana i volje o sebi i o bližnjemu.
U Starom zavjetu Božji plan je spasenje ljudi koji je Bog zacrtao i kadar ga je provesti. U traženju onoga što je dobro za njega i bližnje čovjek se često oslanja na zemaljske kriterije, a ne traži Božji plan o sebi i bližnjemu. Osluškujući poticaje Duha koji govori kroz glas savjesti i kroz riječ Božju, čitanu i tumačenu u vjerničkoj zajednici, ljudi mogu učiti što je Božja volja i spašavati se njegovom milošću.
Luka nam u današnjem evanđelju na Isusovu primjeru nerazumijevanja njegove rodbine i mještana zbog njegovog mesijanskog djelovanja po cijeloj Palestini želi reći da je gotovo normalno biti neshvaćen od nekolicine ili čak i većine ako smo Kristovi sljedbenici. Predbacivali su mu da ih mrzi, a pripisivali su si pravo prednosti nad Isusom. On im je uzvratio da svojim rođacima smatra sve koji zajedno s njime slušaju i vrše riječ Božju. Za njega je važnija Očeva volja od očekivanja obitelji. Mržnja u SZ nije unutarnji osjećaj kojim bi čovjek bližnjemu želio zlo nego izostavljanje konkretnih čina koji su znak ljubavi i poštovanja.
Mnoštvu koje se na brzinu oduševilo i prati Isusa u Jeruzalem, on priča dvije parabole kojima nas sve poziva na razmišljanje o našim činima i postupcima. Vidimo da one koji se odazivaju na Isusov poziv, on potiče da taj hod s njim i za njim bude promišljeni izraz slobodne odluke. Isus u evanđelju završava oštrim poticajem na odricanje od svega što posjedujemo, a što bi nas moglo udaljiti ili čak sprečavati u nasljedovanju, u hodanju za siromašnim Isusom. U cijelom ovom odlomku Isus traži troje: odreći se samog sebe, odreći se bolesne navezanosti na vlastitu obitelj, odreći se materijalnog blagostanja ukoliko je zapreka za uključenje u Isusovu zajednicu.
Liturgijska čitanja danas potiču nas da vjernički osmislimo svoj odmor u vrijeme kojega smo opušteniji, bez obzira možemo li si ili ne možemo priuštiti neki turistički aranžman izvan svog mjesta boravka. U tim danima odmora trebamo pronaći vremena za sjesti i promisliti o svom hodu prema nebeskom Jeruzalemu - makar takvo naše razmišljanje i hodanje nekima oko nas izgledalo da ih mrzimo, zapostavljamo ili odbacujemo. Za sve ovo pravi vjernik treba ponekad i kleknuti pred Ocem nebeskim te nastojati što dosljednije nasljedovati Krista noseći svoj križ.
