Negdje svečano, negdje (pre)skromno, ovih su se dana obilježili uspjesi branitelja na sjeveru Hrvatske, koji se baš i ne doživljavaju. A uspjesi na sjeveru uistinu su bili oluja prije Oluje, a varaždinski dana rata kruna oslobođenja sjeverozapada Hrvatske.
Jer, upravo je iz Varaždina otišao zadnji vojnik JNA sjeverno od Zagreba, a oduzeto je i brojno naoružanje te vojna tehnika, po nekima najviše tijekom domovinskog rata. O psihološkom učinku svega da se i ne govori. Nažalost, bilo je i tu žrtva i razaranja. No, puno manje nego u drugim sredinama.
Jer, zahvaljujući padu niza vojnih objekata u široj okolici Varaždina, osobito vojnih skladišta, stvoreni su uvjeti za pregovore, koje je vodio Mirko Ramušćak, a koji su 22. rujna 1991. doveli do ranojutarnjeg ultimatuma o predaji ili početku napada već u 6 sati. Ipak, uslijedili su razgovori jer su se Trifunović i suradnici svim silama trudili dokopati "podnevnog" primirja, koje bi im omogućilo ostanak u Varaždinu ili barem odlazak sa svim naoružanjem.
A za to što su vojnici i zapovjednici JNA ipak otišli iz Varaždina u zadnji čas prije početka primirja, odnosno što su prekinuti dugi nedjeljni razgovori o načinu odlaska - koje su u komandi 32. korpusa s generalom Vladimirom Trifunovićem vodili predsjednik Kriznog štaba SO Varaždin Čedomil Cesarec i Radimir Čačić – zaslužan je zamjenik predsjednik Kriznog štaba Milan Lacković.
Naime, nakon "uhvaćenog" razgovora Trifunovića i Rašete, definitivno je zaključio da JNA razgovorima samo kupuje vrijeme do primirja. Stoga je pregovaračima poručio da prenesu kako predsjednik Tuđman traži bezuvjetnu predaju do 11 sati ili slijedi napad, čak i neovisno o tome što su oni unutar. Prijem ovog ultimatuma, kojeg Tuđman nije nikada izrekao, opisao je Čačić.
- Pri kraju živaca počinjem vikati na pukovnika Raduškog da se sad i nama postavlja ultimatum, da ćemo svi zajedno biti poubijani, ako nastave s odugovlačenjem i ne napuste Varaždin u najkraćem roku, piše Čačić u svom ratnom dnevniku 22. rujna 1991. godine. No, začudo, svega mjesec dana nakon uspješnog završetka varaždinskih dana rata, tadašnji predsjednik HDZ-a Varaždin Radimir Čavlović traži smjenu cijelog Izvršnog vijeća na čelu sa Cesarcem jer, veli, u "ponašanju predsjednika i cijelog Izvršnog vijeća ima elemenata onog što bi se moglo nazvati svojevrsnim neoboljševizmom"!?
Sve ovo može se naći u medijima, posebno Varaždinskim vijestima, te rijetkim javnim istupima sudionika presudnih trenutaka za Varaždin. Za nadati se da će se to i puno više toga jednom naći i u knjizi potkrijepljenoj dokumentima. Da se razjasne stvari kako se uspjesima ne bi hvalili oni koji ne bi trebali ili im se čak dizali spomenici, a stvarnim zaslužnima dalo primjereno priznanje, koje ih zaobilazi...
