Od rada Stanoinga, ali i propasti tog najvećeg investitora u stanogradnji sjeverno od Zagreba, neki su jako dobro zarađivali, neki još masno zarađuju, ali puno više je onih koji su izgubili jer nisu dobili ni stan ni novac, koji su za njega uplatili.
Među potonjima našao se i kupac koji se htio vratiti iz Njemačke pa je uplatio stan u Grabanicama, ali ga je zadesila ista sudbina kao i 400-tinjak drugih nesretnika, koji su prije desetak godina dali desetke tisuće eura za stanove, a ni danas ih nemaju. No, iako to još nije pravomoćno, upravo si je ovaj nesuđeni povratnik uspio nadoknaditi barem dio nastale mu štete. A to nije bilo lako.
Za kupnju stana i uplatu više od 50 tisuća eura, kako je isticao, odlučio se kad je vidio oglas, a definitivno kad je vidio uporabnu dozvolu za zgradu, koja je bila upisana u zemljišne knjige suda. Za njega je to značilo ne samo da je zgrada dovršena i priključena na struju i ostalo, već i da je sve to napravljeno sukladno zakonu pa je sve platio.
A upravo zato što je imao povjerenje u javne isprave, prevario se jer ni stan ni zgrada nisu gotovi ni danas, desetak godina kasnije! Međutim, ni u Gradu Varaždinu ni državnom odvjetništvu, koje zastupa Republiku Hrvatsku, nisu vidjeli baš nikakav problem u tome što su njihove službe izdale i upisale spornu uporabnu dozvolu, iako je u njoj stajalo da se odnosi samo na konstruktivni dio u kojem će se tek dovršiti 40 stanova i 19 garaža.
Štoviše, isticali su da je sve napravljeno prema zakonu, a u prilog tome svašta se navodilo. Primjerice, ukazivali su da nitko nije pokrenuo postupak kojim bi se uopće dovela u pitanje zakonitost sporne uporabne dozvole, a kamo li da bi bila ukinuta. Isto tako tvrdili su da se “potpuno neosnovano navodi kako je sud pri primitku prijedloga za upis uporabne dozvole trebao utvrditi radi li se uopće ili ne o uporabnoj dozvoli ako ju je izdalo drugo tijelo”. Štoviše, naglašavalo se da “postojanje uporabne dozvole samo po sebi ne znači da je zgrada zakonita i upotrebljiva, odnosno useljiva”!?
Ipak, sutkinja Sunčica Lovrić odbacila je sve ove navode te zaključila da je sporan, odnosno nezakonit dokument kupce dovodio u zabludu. Naglašavajući da za izdavanje uporabne dozvole prije dovršetka zgrade nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke, ukazala je da su se stanovi mogli graditi i izgraditi bez sporne, djelomične “uporabne dozvole”, koja je služila samo radi pronalaženja kupaca, odnosno “kako bi osigurao veću prodaju stanova i time financijsku dobit, iako je znao da zgrada nije spojena na komunalnu infrastrukturu”.
Stoga je dosudila štetu kupcu zbog grubog nemara ili nečeg drugog obmanutog (i) od tijela javne vlasti. Jedino je žalosno to što štetu neće platiti oni koji su za to neposredno odgovorni, već državni proračun, kojeg svi punimo. Do kada tako?
