Kada u glavnom gradu Argentine Buenos Airesu uđete u sjedište AFA-e (Asociación del Fútbol Argentino), na zidu sa strane zlatnim slovima upisana su imena dviju argentinskih generacija nogometaša koje su se okitile titulom svjetskih prvaka. Svjetski prvaci iz 1978. popisani su s lijeve strane, a prvaci iz 1986. s desne. Na prvom popisu, među legendama argentinskog nogometa strši jedno netipično južno-američko prezime - Kralj. To je hrvatsko prezime Varaždinca Rudolfa Kralja koji je bio tehnički direktor svjetskih šampiona iz 1978. godine.
Rudolf Kralj
Nogometni put Rudolfa Kralja od Varaždina do osvajača Svjetskog prvenstva u nogometu nalikuje na uzbudljiv predložak filmske priče. Ona započinje njegovim rođenjem 1908. godine u Varaždinu, u vrijeme kada je Hrvatska bila dio Austro-Ugarskog carstva. Pravo ime mu je bilo Rudolf, a u Argentini su ga zvali Rodolfo. Bio je učenik varaždinske gimnazije gdje je i maturirao 1927. godine. Učenje i nogomet bile su mu dvije najveće strasti. Zanimali su ga jezici te je već s 20 godina govorio četiri strana jezika: francuski, njemački, latinski i grčki.
V.N.Š.K Drava
Nogometnu abecedu savladao je u varaždinskom nogometnom športskom klubu „Drava“ za koji je igrao od 1924. do 1926. godine. Nakon igranja za „Dravu“ odlazi u Zagreb, gdje je igrao za „HAŠK“ i „Građanski“. Bio je vrlo darovit nogometaš pa ga je „Hajduk“ iz Splita pozvao da im bude pojačanje na njihovoj četveromjesečnoj turneji po Južnoj Americi 1931. godine. Kralju se na turneji dopala zemlja „gaučosa i tanga“ te se nakon dvije godine ponovno vraća i potpisuje ugovor sa argentinskim klubom „Ferro“. Za „Ferro“ je odigrao samo sedam utakmica i postigao četiri gola, a poslije je još igrao za „Oeste“ F.C.
Zbog problema s ozljedama rano je završio igračku karijeru te se posvećuje trenerskom poslu. Iako je imao samo 25 godina, bio je vrlo obrazovan te je stručnim znanjem odskakao od ostalih južno-američkih trenera. Godine 1936. postaje profesor nogometa. Pred početak 2. Svjetskog rata vraća se iz Argentine u Hrvatsku. Zapošljava se kao urednik športa u dnevnom listu „Hrvatski narod“, ali i nadalje ostaje povezan s Argentinom. Za vrijeme NDH-e bio je njezin počasni konzul. Po završetku rata Kralj opet odlazi u Buenos Aires, gdje nastavlja trenersku karijeru. Jedno vrijeme trenirao je i klub planetarno poznatog Diega Maradone. Kralj je bio vrhunski intelektualac, a uz nogomet je imao čitavu paletu različitih interesa. Pod dojmom novih perspektiva koje su zavladale u Hrvatskoj poslije 2. Svjetskog rata, u Argentini je 1949. godine objavio knjigu „Verdades Rojas“ (Crvena istina).
Knjiga Rudolfa Kralja: „Verdades Rojas“ (Crvena istina)
Kao afirmirani trener 50-tih i 60-tih godina radio je diljem cijele Južne Amerike, u Boliviji, Kolumbiji, Argentini... „Don Rodolfo“, kako su ga od milja zvali u Južnoj Americi, svoje nogometno ime izgradio je podučavajući argentinske trenere nogometnoj taktici u poznatoj Školi za nogomet, te izdajući stručni časopis na engleskom i španjolskom. Između ostalih, predavao je i dvojici najvećih argentinskih trenera, Cesaru Luisu Menottiju koji je Argentinu doveo na svjetski tron 1978., te njegovom nasljedniku Carlosu Billardiju, koji je to isto učinio 1986. godine.
Vrhunac uspješne nogometne karijere Kralj je doživio tek u svojoj sedamdesetoj godini, kada na prijedlog učenika, tadašnjeg izbornika reprezentacije Cesara Luisa Menottija postaje tehnički direktor argentinske vrste. Na vlasti je u to vrijeme bila vojna hunta generala Rafaela Videle. Obzirom da je Argentina bila domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva, očekivanja aktualne vlasti i javnosti bila su velika. Pritisak na izbornika i reprezentativce bio je strahovit, morali su postati prvaci pod svaku cijenu. Kralj je kao iskusan nogometni stručnjak dobio težak zadatak posložiti sve organizacijske detalje oko reprezentacije.
Rudolf Kralj (lijevo) i izbornik reprezentacije Argentine, svjetskih nogometnih prvaka, Luis Cesar Menotti
Prema pisanju argentinskih sportskih listova Kralj je bio najzaslužniji za isticanje Diega Maradone i Marija Kempesa u Menottijevoj selekciji. Na Kraljevo žaljenje Diego Maradona nije ušao u uži popis od 22 igrača, ali se je inzistiranje na Kempesu pokazalo više nego opravdanim. Mario Kempes je bio najzaslužniji za naslov prvaka, te je proglašen za najboljeg igrača i strijelca svjetskog prvenstva. Po završetku Svjetskog prvenstva u Argentini Kralj je dobio veliko nogometno priznanje, izabran je na prestižnu funkciju tajnika Međunarodnog udruženja nogometnih trenera Južne Amerike.
Tijekom života Kralj je uvijek s ponosom isticao svoje hrvatstvo i varaždinsko porijeklo. Rodni Varaždin zadnji put je posjetio 1985. godine kada je kao gost trenera Miroslava Ćire Blaževića prisustvovao prijateljskoj utakmici između „Varteksa“ i „Dinama“ odigranoj na stadionu Varteksa. Umro je u Buenos Airesu 1990. godine.
Najuspješniji Kraljev učenik i argentinska trenerska ikona Luis Cesar Menotti je za boravka u Zagrebu 1992. godine, vodeći reprezentaciju Meksika u prijateljskom ogledu s Hrvatskom razgovarao sa novinarom „Sportskih novosti“ Zvonimirom Magdićem. Tom je zgodom, na upit o njegovom tehničkom direktoru iz 1978., u novinarev blokić napisao rukom nekoliko dirljivih rečenica o Rudolfu Kralju:
"Napokon sam upoznao rođenu zemlju mog dragog Rodolfa Kralja. I iznad svega, svjedok sam ostvarenoga sna o kojemu je on toliko sanjao - sloboda i nezavisnost hrvatskog naroda. Zajedno smo bili don Rodolfo i ja prvaci svijeta s Argentinom 1978., u Japanu juniorski prvaci godinu dana kasnije. Od don Rodolfa naučio sam toliko stvari, mnogo njih, ta on je bio moj profesor na trenerskoj školi. Ja sam potpuno siguran da sam bio njegov omiljeni učenik. On koji je sve znao o nogometu i ne samo o nogometu. Don Rodolfo je bio čovjek visoke kulture koji je poznavao nogomet onako kao što je i poznavao sam život".
