U ovoj kolumni nakratko ćemo zaroniti u škrinju rukometnih uspomena. Čeprkajući po svom sportskom blagu, pronašao sam pregršt starih, požutjelih rukometnih fotografija koje će vas sigurno razveseliti. Pogotovo vas koji ćete među bivšim rukometaši(ca)ma, danas sedamdeseto i osamdesetogodišnjacima prepoznati neku dragu ili poznatu osobu. Stare fotografije iz pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća otvaraju nam prozor u sportski život grada od prije 70-tak godina.
Veliki I mali rukomet
Fotografije koje sam pronašao čuvaju na tren zaustavljeno vrijeme nama poznatih sportskih borilišta ukrašenih nostalgičnom ljepotom varaždinskih rukometaša i rukometašica. To su fotografije koje nam daju naznake nekadašnjeg romantičnog poimanja sporta. Varaždinske rukometašice i rukometaši, iako za današnje pojmove u skromnoj sportskoj opremi, pršte rumenilom mladosti i prirodnom ljepotom. Od prvog organiziranog oblika igranja rukometa 1930. godine pa sve do 1950. godine u Hrvatskoj se igrao takozvani “veliki rukomet”, koji se sastojao od jedanaest igrača sa svake strane na nogometnom igralištu. Nakon pojave “malog rukometa” 1950. godine, veliki se prestao igrati te nije bilo potrebe za epitetom “mali”, već je samo ostao naziv rukomet. Zadnja utakmica “velikog rukometa” odigrana je u Varaždinu 1954. godine na stadionu Slobode. Prvi počeci razvoja rukometne igre u našoj zemlji započeli su u Varaždinu. S igranjem (velikog) rukometa započeli su učenici Državne realne gimnazije pod vodstvom svog nastavnika Gimnastike Zvonimira Suligoja. Prema izvještaju za školsku godinu 1929/30, 29. svibnja 1930. godine na igralištu Varaždinskog športskog kluba, u Spinčićevoj ulici, održana je Javna gimnastička produkcija s prikazom sletskih vježbi te vježbi na spravama i igrama.
Javni prikaz utakmice
Posljednja točka tog programa bio je prvi javni prikaz rukometne utakmice kombinirane momčadi V. i VI. razreda protiv VIII. razreda. Prema podacima iz knjižice prof. Antona Pervana - “Počeci igranja rukometa u Varaždinu” - reprezentacija učenika V. i VI. razreda nastupila je u sastavu: Franjo Lampl, Dinko Pongarčić, Branko Schrenk, Roman Ježek, Borislav Ferkić, Stanislav Đurkan, Ivan Kocijan, Ivan Peršić, Franjo Tomašković, Vladimir Mutak i Eduard Cerjan. Reprezentacija učenika VIII. razreda igrala je u sastavu: Nikola Goger, Bruno Goldoni, Vladimir Horvat, Mario Morandini, Tihomir Šram, Tomislav Jugović, Željko Krizman, Josip Mrazović, Eduard Babić, Valter Sorlini i Vladimir Korica. Sudio je prof. Zvonimir Suligoj, a pobijedila je momčad VIII. razrada s rezultatom 1:0. Uz ovu povijesnu priču koja je zlatnim slovima utkana u varaždinsku i hrvatsku rukometnu povijest, u današnjoj kolumni osvježit ću sjećanja i na dva velika rukometna događaja koji su obilježili sportske šezdesete godine u našem gradu.
Sloboda prvoligaš
Godine 1962. rukometaši Slobode postali su članovi Prve savezne lige. Veličanstveni ulazak u društvo najboljih ostvarili su: Duje Babić, Vladimir Đurić, Antun Đurić, Mihajlo Kovačević, Ivica Novak, Ismet Šabić, Stevo Novak, Franjo Novak, Zvonko Horvat, Fizešan, Zlatko Štuhec i Saša Marcijuš. Osim igrača svakako velika zasluga za uspjeh pripada i agilnim trenerima Zvonku Vertušu, Draženu Ožegu i Irisu Dolencu iz Zagreba koji je djelovao kao stručni savjetnik, te sveprisutnom tehničkom referentu Branku Okreši. U svom prvoligaškom debiju RK “Sloboda” je, u sjeni visokih topola koje su okruživale istoimeno lešnato igralište, pred 1000 razdraganih gledatelja poražen od bjelovarskog “Partizana” s rezultatom 17:14. Na toj utakmici prvi puta su nastupila klupske prinove: Kirchbaum, Francki i Kušić. RK “Sloboda” teško se je nosio s visokim troškovima prvoligaškog natjecanja pa je, bez ključnih igrača koji su u međuvremenu napustili klub, braće Đurić, Janušića, Ivice Novaka i Babića, 1964. godine ispao iz lige.
I Koka u najelitnijem razredu
Rukometašice “Slobode” su 1968. godine promijenile ime u RK “Koka”. Pod novim imenom i snažnom sponzorskom podrškom peradarsko-prehrambenog kombinata “Koka”, već su sljedeće 1969. godine zablistale u punom sjaju i postale članice Prve savezne rukometne lige. U povijest varaždinskog ženskog rukometa upisale su se: Marija Kolman, Marija Balajić, Nada Pitner, Ljerka Habijan, Ljerka Geber, Zdenka Makar, Marija Zahar, Antonija Višnjić, Vesna Žnidarić, Zora Damjan, Nada Čvek i Anica Potočnjak. Trener proslavljene ekipe RK “Koka” bio je Ante Đurić. Sjećanja na opisane trenutke rukometnog ponosa i slave žive i danas i dobro ih je obnoviti da ne padnu u zaborav. Uživajte u fotografijama, bit će mi drago ako na njima pronađete tatu, mamu, djeda, baku, susjeda, profesora, šefa ....
Posljednja momčad RK „ Sloboda“ koja je igrala „veliki rukomet“ Stoje slijeva: Zvonko Okreša, Branko Okreša, Krešimir Petanjek, Marijan Tomiša, Božidar Husnjak, Neno Lazar, Rade Špikić, Ivica Gradiški
Čuče: Duje Babić, Vilim Kralj i Dušan Jovičić
Prof. Zvonimir Suligoj kao pripadnik „Sokola“ (stoji treći slijeva)
Momčad RK Sloboda iz 1962. godine
Stoje s lijeva: Duje Babić, Mihajlo Kovačević, Milan Kušić, Franjo Novak, Stjepan Novak, Vlado Đurić, Vladko Jerić, Fizešan, Ismet Šabić, Ivica Novak i Ante Đurić
Ekipa RK-a „Koka“, članice Prve savezne lige 1969/70
Stoje slijeva: Antonija Višnjić, Vesna Žnidarić, Marija Balajić, Ante Đurić (trener), Branka Kink, Ljerka Habijan, Zdenka Makar
Čuče: Nada Čvek, Anica Potočnjak, Nada Pitner, Marija Kolman, Vera Havelka i Zora Damjan
