Kao klinac, po cijele dane visio sam na igralištu "Slobode". Uživao sam promatrajući atletičar(k)e, sanjajući da ću i ja jednog dana biti poput njih. Uvijek sam ih gledao iz prikrajka, bojeći se da me domar Đoko ne izgrdi jer sam mu jednom izbrisao friško "polajnane" crte na lešnatoj stazi.
Na prašnjavom lešu, kao ogromno jato lastavica, svakodnevno svoje zacrtane dionice odrađivali su atletičari puni snage, svako malo zastajući kod čovjeka u crvenoj trenirci. Kad bi mu prišli, on bi pogledao u veliki okrugli sat koji je mu je visio oko vrata. Markantni čovjek u crvenoj trenirci bio je Dražen Ožeg, a okrugli sat bila je štoperica. Tek u zrelim godinama saznao sam da Ožeg nije bio samo atletski trener, već i nekadašnji vrsni sportaš i uvaženi profesor kineziologije koji je svojim djelovanjem i radom zadužio varaždinski i hrvatski sport.
Prvi akademski obrazovan profesor tjelesne i zdravstvene kulture
Ožeg Dražen rodio se 18. listopada 1930. godine. Osnovnu školu završio je u Radovanu, a Gimnaziju u Varaždinu. Nakon toga odlazi u Beograd gdje završava Državni institut za fiskulturu (DIF). Ožeg je bio prvi akademski obrazovan profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Varaždinu. Svoje stručno znanje stalno je nadograđivao pa je završio specijalizaciju metodike tjelesnog vježbanja na "Jan Amos Komensky University" u Pragu.
Tijekom dugogodišnje pedagoške karijere Ožeg je radio kao profesor u varaždinskoj Gimnaziji od 1955. do 1963. i Pedagoškoj akademiji u Čakovcu od 1963. do 2000. godine. U tom razdoblju osposobio je čitavu plejadu nastavnika i polaznika studija predškolskog odgoja i razredne nastave. Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu u dva navrata bio je i direktor.
Trener u AK-u "Sloboda"
U svijet sporta Ožeg je ušao kao petnaestogodišnjak, 1945. godine. Samo sedamnaest dana nakon oslobođenja Varaždina, na stadionu "Tekstilca" preko puta tekstilne tvornice "Varteks", održana je prva sportska manifestacija posvećena 25. svibnju, rođendanu druga Tita. Jedan od sudionika te prve poslijeratne sportske svečanosti bio je učenik varaždinske Gimnazije Dražen Ožeg. Ožeg je bio svestran sportaš pa se je kao mladić okušao u gimnastici, atletici, nogometu i rukometu. Godine 1948., sa skupinom učenika Gimnazije, osnovao je Rukometni klub "Sloboda". Zbog odlaska na studij, u rukometu se zadržao samo godinu dana.
Za vrijeme studija u Beogradu pronalazi se u kraljici sportova atletici te postaje atletski sudac savezne kategorije. Godine 1955. vraća se sa studija i odmah se aktivno uključuje u rad Atletskog kluba "Sloboda", gdje na trenerskoj poziciji djeluje uz oca varaždinske atletike Dragana Grimsa. Zahvaljujući spomenutom dvojcu vrhunskih stručnjaka i sportskih zanesenjaka, atletika u Varaždinu doživljava renesansu.
Dražen Ožeg i atletski reprezentativci Hrvatske iz '60-ih. Slijeva: Prstec, Ožeg, Matijašec, Bezjak i Šobot
Atletski klub "Sloboda" svakim danom ima sve više reprezentativaca(ki), a državni rekordi obaraju se kao po traci. Ožegova neizmjerna energija i godine napornog rada s generacijama mladih sportaša donijele su atletskom i sportskom Varaždinu pregršt izuzetnih rezultata, titula i plasmana. Zahvaljujući njegovoj stvaralačkoj energiji, strpljenju i ljudskom pristupu svakom atletičaru(ki) ponaosob, varaždinska atletika iznjedrila je mnoge vrhunske sportaše i reprezentativce, poput: Đurđe Borovec, Zdravke Komes, Mire Kanižaj, Dominike Burger, Dijane Sokač, Matilde Orsag, Viktorije Florijan, Ivana Pavličevića, Zlatka Bezjaka, Željka Knapića, Nine Meića, Marinka Šipoša, Vesne Bajer, Marine Flajšman, Ivana Domislovića i drugih.
Dražen Ožeg i jugoslavenska reprezentativka na 800 m Vesna Bajer (2:02,46)
Rezultati njegove predanosti atletici prepoznati su na državnom nivou pa je od 1957. do 1982. godine Ožeg bio trener hrvatske i jugoslavenske atletske reprezentacije. Sudjelovao je na olimpijskim igrama u Rimu (1960.), Münchenu (1972.) i Moskvi (1980.) kao pratnja atletskoj reprezentaciji Jugoslavije. Uz ime Ožeg Dražena, uz mnogobrojne atletske uloge - kao trener, sudac, direktor trke, veže se i njegovo sudjelovanje ili organizacija značajnih državnih natjecanja poput prvenstva Europe u atletici 1962., Mediteranskih igri 1979., Univerzijade 1987. i Juniorskog prvenstva Europe u atletici (JUPEA) 1989. godine.
Kondicijski trener u NK-u "Varteks"
Iako je ime Dražena Ožega sinonim za atletiku, on je kao izniman stručnjak za kondicijsku pripremu sportaša imao prste u najvećim rukometnim i nogometnim dosezima varaždinskog sporta. Uz njegovu asistenciju Rukometni klub "Sloboda" od 1960. do 1962. bilježi svoj najznačajniji uspjeh – ulazak u Prvu jugoslavensku ligu, a nogometaši NK-a "Varteks" i njihov tadašnji trener Krešimir Pukšec Ožegu mogu zahvaliti na izvrsnoj tjelesnoj pripremi koja im je omogućila najveću pobjedu u analima drugoligaša iz Zagrebačke 94 – eliminaciju splitskog "Hajduka" u polufinalu jugoslavenskog Kupa 1961. godine.
Dražen Ožeg u društvu članova AK-a "Sloboda" '80-ih
Kao sportski djelatnik, Ožeg je dugi niz godina bio član predsjedništva Atletskog saveza Hrvatske i Jugoslavije, predsjednik Saveza športova kotara Varaždin, član I.O-a Saveza športova grada Varaždina te potpredsjednik SIZ-a fizičke kulture. Ožeg je s nekoliko atletskih entuzijasta bio i pokretač kultne varaždinske Novogodišnje utrke 1977. godine. Za svoj predani rad primio je brojne nagrade i priznanja, od gradske pa do državne razine.
Zadnji put sam skromnog velikana varaždinskog sporta sreo prije dvije godine na sportskoj tribini udruge " Đuro Kulčar". Još i danas dobro pamtim njegove riječi:
- Bilo je mnogo natjecanja i velikih uspjeha, no mislim da je važnije reći kako smatram sport dijelom mladog čovjeka, kojemu on znači oslonac u životu, baveći se sportom i formirajući se kao ličnost. Nema mi dražeg nego sresti sve te danas uspješne ljude, kojima je ostala ljubav prema sportu kojoj sam ih učio i koji su postali pravi ljudi, kao što su bili i pravi sportaši. Moje zadovoljstvo je potpuno jer moji unuci nastavljaju mojim putem.
Unatoč svojim visokim godinama, a devedeset druga je na plećima, Dražen Ožeg još je vitalan i jako se dobro drži. Prati sva sportska zbivanja u Varaždinu i ponosno uživa u svom nasljeđu.
