O mračnom i grmljavinom nabijenom razdoblju sportske povijesti grada Varaždina za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) malo se priča i još manje zna. Nadam se da će uskoro ovo bešćutno razdoblje varaždinskog sporta doći na red za objektivnu znanstvenu analizu. Da bi do tog vremena imali barem kakva takva saznanja, u današnjoj kolumni pokušati ću vam opisati nevrijeme koje je za vrijeme vladavine NDH-e zadesilo tri najpoznatija varaždinska nogometna kluba: "Vešku", "Slaviju" i "Slobodu".
Represivne mjere
Početkom II. svjetskog rata promijenile su se političke prilike u Hrvatskoj. Pod presudnim utjecajem okupacijskih sila Njemačke i Italije došlo je do raspada Kraljevine Jugoslavije i formiranja Nezavisne Države Hrvatske. Ustaški režim NDH je ubrzo nakon osnivanja, preko svojeg povjerenika za šport Miška Zebića, 21. svibnja 1941. godine donio odluku o raspuštanju svih sportskih saveza i Olimpijskog odbora te uveo sustav povjerenika u sve hrvatske sportske klubove i organizacije.
Ilustracija
Nastupa teško i žalosno razdoblje za varaždinski sport. U NDH, satelitskoj državi Trećeg Reicha, provodile su se represivne mjere prema svim nepoćudnim osobama koje su ugrožavale sigurnost i opstanak ustaške države. Odmah po uspostavi vlasti ustaški vrh raspustio je sva Sokolska društva Kraljevine Jugoslavije, zabranjeni su židovski i radnički klubovi te postavljeni povjerenici. Svim sportašima koji su bili druge vjere, nacionalnosti ili političkog uvjerenja onemogućeno je članstvo u sportskim klubovima.
Ilustracija
Dosta sportaša je zbog "krivih" krvnih zrnaca završilo poput ostalih stradalnika, Židova, Srba, Roma i nepodobnih Hrvata. Bili su ubijeni ili odvedeni u logore, oduzeta im je imovina i građansko pravo. Unatoč početnog oduševljenja zbog dobivanja vlastite države, velikoj većini varaždinskih sportaša nije se dopalo šikaniranje sportskih kolega, suigrača i prijatelja, ali su morali šutjeti kako im ne bi bio prilijepljen epitet nepoćudnih i kako bi, zahvaljujući sportskim vezama i poznanstvima, izbjegli odlazak na ratište. Sportaši koji se pak nisu mogli pomiriti s takvom vlašću i represijom otišli su u partizane, poput Ive Mikaca, Florijana Bobića, Marka Belinića...
Raspuštanje klubova
Odluke vodstva NDH-e bile su poražavajuće za tri najpoznatija varaždinska nogometna kluba: "Vešku", "Slaviju" i "Slobodu". Odluka Miška Zebića, ustaškog povjerenika za cjelokupni šport u Hrvatskoj, od 26. srpnja 1941. godine uzdrmala je varaždinsko sportsko okruženje.
Njome je naloženo:
- da se raspusti uprava Varaždincima omiljenog Varaždinskog športskog kluba ( "Veška") te da se za povjerenika imenuje Ivan Martinjak, trgovac iz Varaždina
- da se raspusti Radnički športski klub "Sloboda" uz obavezu da se cjelokupna imovina kluba preda povjereniku Nogometne župe "Zrinski" u Varaždinu.
- da se izvrši spajanje ŠK-a "Slavija" i Hrvatskog športskog kluba "Zagorac" iz Varaždina te da se za povjerenika imenuje Zlatko Žabčić, činovnik gradske bolnice u Varaždinu. Nakon spajanja novi klub nastupati će pod imenom HŠK "Zagorac". Klub će u novom ustroju biti potpuno neovisan od tekstilne industrije Tivar, osnivača "Slavije".
Od SK-a "Slavija" do NK-a "Varaždin"
Što je značilo raspuštanje, odnosno spajanje varaždinskih nogometnih klubova u praksi? Značilo je da je ustaška vlast preko svojih povjerenika preuzela njoj nepoćudne klubove i stadione, a da se pritom ustaškoj vlasti sklon "Zagorac", zahvaljujući spajanju sa "Slavijom", osim stadiona dočepao i preostalih Slavijinih igrača, katolika i Hrvata te izdašne potpore tekstilne tvornice. Možete pretpostaviti što bi se desilo da je tvornica kojim slučajem uskratila potporu klubu.
Prijem za nogometnu reprezentaciju Varaždina prilikom gostovanja u Bratislavi 1943. godine
Sportski ustroj varaždinskih nogometnih klubova napravljen u prvoj godini uspostave zlosretne NDH-e trajat će sve do svibnja 1945. godine. Najtrofejniji varaždinski nogometni klub iz Zagrebačke 94 je u svojoj bogatoj 90. godišnjoj povijesti nosio čak pet imena: "Slavija", "Zagorac", "Tekstilac", "Varteks" i "Varaždin". Nakon prve prisilne promjene imena u "Zagorac" 1941. godine, klub se je po završetku II. svjetskog rata ponovo vratio pod okrilje tekstilne tvornice, ali s novim imenom - "Tekstilac". Pod tim imenom klub je djelovao od 1945. do 1958. godine kada je promijenio ime u "Varteks".
Posljednja promjena imena napravljena je 2010. godine, kada klub mijenja naziv u "Varaždin". Tom zadnjom promjenom imena, klub je po drugi put u svojoj povijesti raskinuo odnos s prvotnim osnivačem kluba, tekstilnom tvornicom Tivar (Varteks).
