Dugi niz godina listu najpopularnijih i najuspješnijih varaždinskih sportskih grana činilo je hrvanje. Hrvanje se kao sport u Varaždinu u natjecateljskom okviru pojavilo 18. veljače 1950. godine. Na inicijativu Ivana Zamode (r. 1920.), rođenog Varaždinca i već afirmiranog hrvača osnovana je hrvačka sekcija „Službenik“.
Poznavao sam Zamodu jer mi je bio susjed. Odrastao sam s njegovom djecom igrajući se kraj igrališta Slobode. Pamtim ga kao radišnog soboslikara. Svojom sitnom tjelesnom građom nikako mi nije odavao osobu koja bi mogla imati bilo kakve veze sa sportom, a sama pomisao da je on bio borac, hrvač i inicijator osnivanja prve varaždinske hrvačke sekcije mi u to vrijeme nije bila ni na kraj pameti. Vrijeme je učinilo svoje, pa sam s godinama nešto naučio. Naučio sam da se „nikad ne procjenjuje konja po njegovu sedlu“ (kineska poslovica). Danas sam jako ponosan na svog susjeda hrvača.
Hrvačka sekcija „Službenik“ pod vodstvom Ivana Zamode svoje je prvo vatreno krštenje imala 24. rujna 1950. godine u susretu s hrvačima „Borca“ iz Zagreba. Ladislav Bakšaj, tada sedamnaestgodišnjak, bio je uz Laha, Majdaka, Maršića, Zamodu, Bezjaka i Grlača jedan od boraca koji su prvi zastupali boje Varaždina u hrvačkom susretu. Meč su izgubili s 7:1, a jedinu pobjedu za „Službenik“ postigao je najmlađi među njima - Bakšaj. Uskoro se pokazalo da njegova pobjeda nije bila slučajna.
Momčad TAK „Varteks“ na treningu na Dravi, krajem 50-tih
Potvrda iznimnog talenta mladog Bakšaja došla je već nakon prve godine aktivnog treniranja. Na Prvenstvu Hrvatske za početnike 1951. godine, Bakšaj je osvojio prvo mjesto u valter kategoriji. Spomenuti uspjeh ulijeva mu samopouzdanje te nastavlja redom pobjeđivati svoje suparnike i nizati uspjehe. Osvajanje drugog mjesta na prvenstvu bivše Jugoslavije 1953. godine i prvog mjesta na prvom Šampionatu države izbacuje ga u orbitu državne hrvačke elite. Postaje član državne reprezentacije s reputacijom „neporaženog“ borca.
Ladislav Bakšaj (1933-2015)
Lacija, kako su ga od milja zvali Varaždinci, počinju velikodušnim ponudama pohoditi emisari iz cijele države u nastojanju da ga nagovore da promjeni klub. Najuporniji su bili predstavnici „Proletera“ Zrenjanin i „Partizana“ Beograd. Nisu ga uspjeli pridobiti, Varaždin mu je previše prirastao srcu. Ostao je u klubu nastavljajući slijed svojih sportskih uspjeha. I klub, a posebice tajnik Franković su se iskazali, osigurana mu je egzistencija zaposlenjem u tekstilnoj tvornici Varteks.
U velikoj paleti Bakšajevih sportskih dostignuća dominiraju sljedeća: bio je višestruki državni reprezentativac bivše Jugoslavije, četverostruki državni prvak u kategoriji iznad 97 kilograma (1955.,1956., 1959. i 1961.), prvak Balkana (1958.), peti na III. Svjetskom prvenstvu (1955.). Četiri puta je bio izabran za najboljeg sportaša grada Varaždina (1954., 1960., 1961. i 1972.). U izboru lista „Sportske Novosti“ 2001. godine izabran je za najuspješnijeg sportaša grada Varaždina 20. stoljeća.
Momčad TAK „Varteks“ iz 60-tih
Stoje s lijeva: Nikolov, Fajfarić, Panić, Čović, Galunić, Mikac, Runac, Špalj, Rukavina i BAKŠAJ
Fascinantnim natjecateljskim dometima koje je Ladislav Bakšaj ostvario tijekom svoje uspješne hrvačke karijere treba nadodati njegov veliki doprinos omasovljenju i promociji hrvačkog sporta u Varaždinu. Bakšaj je uz klupske aktiviste Ivana Frankovića, Ivana Zamodu i Marka Labusa pokrenuo 1959. godine rad pionirske hrvačke škole Teško-atletskog kluba „Varteks“.
U svojim rijetkim medijskim nastupima samozatajni Bakšaj nikada nije veličao svoje briljantne pojedinačne rezultate, već je uvijek isticao klub i njegove momčadske uspjehe. Prije svega bila su to dva naslova državnog prvaka iz 1961. i 1969. godine. Prvi put su Varaždinci do trona došli s momčadi: Fajfarić, Pozder, Vitez, Ivić, Runac, Vodopija, Rukavina i Bakšaj, a drugi puta su začetnici velikog uspona bili: Fajfarić, Hrman, Čović, Pozder, Galunić, Runac, Špalj, Palazzari, Bakšaj, Lukavečki, Magdić, Mikac i Vodopija.
Momčad TAK „Varteks“ iz 70-tih
Stoje s lijeva: Runac, Stipetić, Vasiljević, Čović, Erak, BAKŠAJ, Simo
Čuče: Lah, Nikolov, Češnjaj, Težak i Panić
Varaždin je 60-tih godina živio za hrvanje. Za mjesto u Varteksovom „Radničkom domu“, te kasnije staroj „Gombaoni“ uvijek se tražila karta više. Nakon završetka natjecateljske karijere Bakšaj je nastavio sjajnu hrvačku karijeru kao trener, pedagog te uspješan predsjednik TAK „Varteks“, koji je kasnije promijenio ime u TAK „Vindija“.
Bakšaj je dobitnik vrijednih sportskih nagrada, državnih priznanja, te odlikovanja međunarodne hrvačke asocijacije FILA. Osim u TAK „Varteks“, Bakšaj je duboki trag ostavio i u istoimenoj tvornici, u kojoj je dugi niz godina obnašao dužnost direktora „Suknare“, te je s tog mjesta otišao u mirovinu.
