Zanimljiv je razvojni put varaždinske odbojke. U gotovo stoljetnom razdoblju od njezine pojave u Hrvatskoj, odbojka se u Varaždinu ozbiljnije počela igrati tek nakon završetka 2. Svjetskog rata. Svoj prvi procvat doživjela je u razdoblju od 1945. do 1960. godine. U tom periodu stasala je sjajna generacija odbojkaša predvođena E. Krnoulom, Abramovićem, Nemetijem, Kraljem, Sobjeslavskim, Senečićem i državnim reprezentativcima Miljenkom Lazićem i Draškom Salopekom.
Drugo značajnije razdoblje uzleta varaždinske odbojke desilo se od 1993. do 1996. godine. U tom vremenu posijano je sjeme budućih dvostrukih odbojkaških prvaka Hrvatske te zabilježen prvi povijesni izlazak varaždinskih odbojkaša na europsku natjecateljsku scenu. I naposljetku, treća, najplodnija i zlatnim slovima zapisana era varaždinske odbojke trajala je od 2003. do 2006. godine.
Bilo je to doba ovjekovječeno lovorikama zlatnog sjaja. Odbojkaški klub "Varaždin", predvođen trenerom Miroslavom Aksentijevićem, dva puta se je zaredom, 2004. i 2005. godine, okitio naslovom prvaka Hrvatske. Unatoč tomu što priča o veličanstvenom uspjehu osvajanja prvaka Hrvatske zaslužuje svoju zasebnu kolumnu, u današnjoj priči povijesni vremeplov varaždinske odbojke zaustaviti će se u vremenu kada su posijane klice budućih prvaka Hrvatske.
Rade Malević novi trener
Kao i u svakom poslu, do uspjeha u sportu ne dolazi se slučajno već s puno mukotrpnog rada, odricanja i strasti. Plamen novog vala varaždinske odbojke zapalio je 1992. godine dvojac prokušanih sportskih djelatnika - Josip Klein i Željko Filipović. Dugogodišnji odbojkaški fanatik Josip Klein prihvatio se sportskog, a predsjednik kluba Željko Filipović organizacijskog i financijskog dijela posla.
Željko Filipović
Kreirajući plan razvoja odbojke spomenuti dvojac dobro je procijenio - masovnost i promociju odbojke u Varaždinu može donijeti samo vrhunski trener. Poklopilo im se da je u tom trenutku bez angažmana bio jedan od najboljih hrvatskih odbojkaških trenera - Rade Malević, nekadašnji odbojkaš sarajevske "Bosne" i zagrebačke "Mladosti". Nakon kraćeg nagovaranja, u jesen 1993. godine Malević je prihvatio ponuđeni izazov da vodi mlade i neiskusne, ali iznimno talentirane odbojkaše "Varaždina", u za njih novom i nepoznatom prvoligaškom društvu.
Dolazak prekaljenog trenera oduševio je sve ljubitelje odbojke u Varaždinu. Malević je vrlo brzo, uz dovođenje par pojačanja, posložio momčad. Red i rad bili su njegov trenerski moto, koji su odbojkaši "Varaždina" dodatno nadogradili velikom borbenošću i prijateljstvom. Nitko nije očekivao da će se varaždinska momčad, koja je do prije dvije sezone bila skromni "trećeligaš", uskoro preobraziti u hrvatski odbojkaški "hit" i momčad s najbrojnijom i najbučnijom publikom u ligi.
Zahvaljujući Maleviću, Varaždin je počeo živjeti odbojku. Za utakmice u Graberju tražila se karta više. Vodstvo Odbojkaškog kluba "Varaždin", predvođeno predsjednikom Filipovićem i sportskim direktorom Kleinom, nije krilo zadovoljstvo nakon prve prvoligaške sezone kluba. Ostvareni rezultati kluba bili su posljedica iznimno kvalitetnog rada u klubu na svim nivoima, od seniorske, juniorske i kadetske selekcije.
Momčad OK-a "Varaždin" iz 1995. godine; Slijeva: Malević (trener), Šprem (član I.O-a), Klein (sp. direktor), Arbutina, Hirš, Košak, Patafta, Jazvić, Filipović (predsjednik), Nemeti, Detelj, Strelec D., Mišin, Frančešević, Kurtić, Ostojić (pom.trener) i Strelec Ž. (član I.O-a)
Na krilima učinkovitog vodstva, stručnosti, ljudskih kvaliteta i neizmjerne podrške ljubitelja odbojke, OK "Varaždin" je 1995. godine izborio svoj prvi izlazak na europsku scenu plasmanom u Kup pobjednika kupova. Povijesni iskorak varaždinske odbojke trener Malević učinio je sa sljedećim igračima: Patafta, Kurtić, Hirš, Detelj, Mišin, Kraljić, Jazvić, Rastovčan, Košak, Frančešević, D. Strelec i Arbutina.
Predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza
Varaždinsko odbojkaško čudo prepoznato je i nagrađeno na državnom nivou. Klupska lokomotiva, neumorni predsjednik Odbojkaškog kluba "Varaždin" Željko Filipović izabran je 1995. godine za predsjednika Hrvatskog odbojkaškog saveza, a njegova produžena ruka, sportski direktor Josip Klein za člana Izvršnog odbora saveza.
Odbojkaške reprezentativke Hrvatske - osvajačice srebrne medalje na Europskom prvenstvu u Nizozemskoj 1995. godine
Filipović je čovjek kojemu sport teče venama. Sportsku karijeru započeo je kao perspektivni vratar juniorske momčadi, tadašnjeg drugoligaša "Varteksa". Nakon toga bio je vrlo uspješan rukometaš, sportski funkcioner, trener i animator. U vrijeme kada je Filipović bio predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza, bio sam hrvatski zastupnik poznate japanske sportske marke "Asics". Jednog dana u sjedište naše tvrtke u Sračincu navratio je Filipović kako bi me kao prijatelja zamolio da "Asics" opremi odbojkaške reprezentativke za nastup na Europskom odbojkaškom prvenstvu koje će se održati u rujnu, u Nizozemskoj. Bila su to teška vremena za financiranje sporta.
Iako se radilo o izdašnom izdatku za našu malu firmu, nisam mogao odbiti prijatelja. Tijekom opremanja neočekivano se pojavio veliki problem. Došao sam u "cajtnot" s nabavom opreme. Za tjedan dana trebalo je ići na put, a dresovi "Asicsa" s hrvatskim obilježjima još nisu stigli iz Italije. U općoj panici spasio me je proizvođač sportske opreme "Fotex" iz Nedeljanca. U tri dana sašili su dresove i gaćice za hrvatske reprezentativke, prepoznatljivog dizajna s kockicama i oznakama brenda "Asics".
I onda se desilo čudo! Mlada, u svijetu još nepoznata Hrvatska, u Fotexovim dresovima osvojila je prvu hrvatsku odbojkašku medalju, srebrnog sjaja. Imao sam čast da kao glavni sponzor Hrvatskog odbojkaškog saveza u društvu predsjednika Željka Filipovića budem sudionik tog prvog, povijesnog iskoraka hrvatske odbojke.
