U Varaždinu je nogomet već stodvanaest godina sljubljen s građanima te ga je nemoguće ostaviti po strani. Danas varaždinsku nogometnu povijest pišu neki novi klinci koji pamte samo sretne dane i nogometne velikane od 1990-te nadalje, zaboravljajući da se je nogomet u Varaždinu igrao i za vrijeme bivše Austro-Ugarske, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te SR Jugoslavije. Da bih oteo od zaborava bar nešto od nogometa koji se je igrao prije 90-tih, u današnjoj kolumni podsjetiti ću vas na jednu od najvećih pobjeda u povijesti NK-a „Varteks“.
Skromni drugoligaš „Varteks“, čija je većina igrača jutarnju šihtu odrađivala uz zvuk tkalačkih razboja u istoimenoj tekstilnoj tvornici, uspio se je 1961. godine probiti do finala Nogometnog kupa Jugoslavije, pored nogometnih grdosija - „Dinama“, „Zvezde“, „Partizana“ i „Hajduka“. U beogradskom finalu, koje se igralo na stadionu „Partizana“, suparnik mu je bio makedonski prvoligaš „Vardar“. Unatoč porazu, iznenađujući plasman malog drugoligaša „Varteksa“ u finale prestižnog „Kupa Maršala Tita“ smatra se jednim od najvećih uspjeha varaždinskog sporta.
Momčad NK-a „Varteks“ na središnjem gradskom trgu u Varaždinu - Stoje s lijeva: Frančeskin, Miljenović, Pikl, Ilić, Rojnik, Tkalec, Jurec, Crnković, Rodik, Sviben, Matković, Pintarić i Mlakar
Uvjeren sam da vas od suhoparnog izvještaja s te utakmice puno više zanima kakvo je ozračje vladalo tih dana u nogometom zaluđenom Varaždinu. Nogometna groznica započela je viješću da je „Varteks“ za protivnika u polufinalu Jugoslavenskog kupa izvukao splitski „Hajduk“. Predvođen kapetanom Bernardom Vukasom, jednim od najboljih igrača svih vremena s ovih prostora, „Hajduk“ je u Varaždin došao odraditi rutinski posao, išamarati mali „Varteks“. Ni najveći optimisti nisu vjerovali da bi ishod mogao biti drugačiji. Da su u ono vrijeme postojale kladionice, koeficijent na pobjedu „Varteksa“ bi dosegao plafon.
Kapetani momčadi – Ivan Rodik (tamni dres; „Varteks) i Bernard Vukas (bijeli dres „Hajduk“)
„Hajduk“ je imao vrhunsku momčad satkanu od nogometnih zvijezda i reprezentativaca: Vukasa, Papeca, Žanetića, Kozline, Ankovića i Bege, te Jurića i Cuzzija. Kada je 5. ožujka 1961. godine sve bilo spremno za veliku feštu u „Ambasadi“, sastajalištu varaždinskih Dalmatinaca (danas Verglec), desilo se čudo. Mali „Varteks“ pobijedio je veliki „Hajduk“. Neočekivana, upravo senzacionalna, ali zaslužena pobjeda „Varteksa“ nad „Hajdukom“, izborena nakon 120 minuta igre, ušla je u anale najvećih uspjeha u povijesti varaždinskog sporta.
U odnosu na Splićane varaždinski drugoligaš imao je darovitu amatersku momčad bez zvučnih imena i državnih reprezentativaca. Trener NK-a „Varteks“ Krešimir Pukšec i njegov pomoćnik, kondicijski strateg prof. Dražen Ožeg, prije utakmice s „Hajdukom“ odradili su mini pripreme u odmaralištu tvornice Varteks na otoku Rabu. Tijekom priprema posjetili su zloglasni Goli otok gdje su odigrali prijateljsku utakmicu sa zatvorenicima iz istoimene kaznionice.
U Varaždinu je „Varteks“ uz gromoglasnu podršku krcatog stadiona istrčao na travnjak s najspremnijom jedanaestoricom: Jurec, Crnković, Matković, Miljenović, Rodik, Pintarić, Pikl, Mlakar, Ilić, Sviben i Frančeskin. Premija za pobjedu nad „Hajdukom“ iznosila je pedeset tisuća dinara. Bila je to pozamašna suma, ako se uzme u obzir da je u to vrijeme prosječna plaća radnika „Varteksa“ iznosila sedam tisuća dinara. No, to nije bilo sve. U poluvremenu utakmice igrače „Varteksa“ u svlačionici posjetio je „tehniko“ Crnomarković kako bi im poručio da se udvostručuje iznos prvotno ponuđene premije.
Momčad NK-a „Varteks“ koja je pobijedila splitski „Hajduk“ u polufinalu Jugoslavenskog kupa u Varaždinu - Stoje s lijeva: Matković, Jurec, Mlakar, Ilić, Pikl, Crnković, Pintarić, Rodik; Čuče s lijeva: Frančeskin, Miljenović i Sviben
Igračima, u tom trenutku, premije nisu bile ni na kraj pameti. Bili su opijeni fenomenalnom atmosferom i gromoglasnim hukom potpore koja je dolazila iz prepunih tribina. U samo Hitchcocku znanoj horor-završnici, u produžecima utakmice prvi je nade Splićana pokopao Rikard Rojnik u 110. minuti, da bi ih u 119. minuti do kraja potopio zgoditak Karleka Svibena. Nakon pobjedničkog gola uslijedilo je urnebesno veselje varaždinskih navijača. Ushićeni gledatelji preplavili su teren, iznoseći s terena svoje ljubimce na ramenima. Totalno ludilo oduševljenja preselilo se iz Zagrebačke 94 na cijeli grad.
Nakon burne i neprospavane noći, nadolazeći tjedan donio je neočekivane boljke treneru i upravi kluba. Velik broj igrača bio je povrijeđen. Na adresu standardnog prvotimca Janka Miljenovića neočekivano dolazi „urgentni“ poziv za vojsku, pa je on finalnu utakmicu odgledao na TV-u u kasarni. Uprava kluba se također zaigrala. Odlučuje promijeniti trenera Krešimira Pukšeca, a za novog stratega dovodi zvučno ime, bivšeg reprezentativca i trenera NK-a „Dinamo“ Ivana Oskara Jazbinšeka.
Unatoč previranjima unutar klupskih prostorija, nogometno ozračje u Varaždinu bilo je izuzetno. Igrači „Varteksa“ bili su istinski junaci grada. Svi ih zovu u goste. Nazdravlja im se gdje god se stigne. Mediji ih opsjedaju. Ugostitelji trljaju ruke. Pola grada zainteresirano je za odlazak na finale u Beograd. Jugoslavenske željeznice izlaze Varaždincima u susret i osiguravaju dodatni specijalni vagon za Beograd. Malobrojni autobusi prebukirani su rezervacijama. Svi s nestrpljenjem očekuju dan „D“.
Beograd, stadion JNA, nedjelja, 28. svibnja 1961. godine. Pred nama je završni čin ponosa i slave varaždinskog nogometa. Samopouzdanje unutar momčadi je vrlo visoko. Nitko od igrača ne pita za premije. Svi žele biti upisani zlatnim slovima u klupsku povijest. Iako je jugoslavenska sportska javnost tek nakon pobjede nad „Hajdukom“ počela ozbiljno doživljavati „Varteks“, teško je bilo za očekivati da će „Varteks“ uspjeti ponoviti igru s utakmice s „Hajdukom“. Pogotovo stoga što novi trener Jazbinšek za finalnu utakmicu nije mogao računati na čak tri standardna prvotimca: Ilića, Miljenovića i Mlakara, a nastup Pintarića bio je upitan sve do zadnjeg trenutka.
Momčad NK-a „Varteks“ koja je igrala finale Jugoslavenskog kupa u Beogradu - Stoje s lijeva: Matković, Krleža, Jurec, Crnković, Rojnik, Rodik; Čuče s lijeva: Hrain, Pikl, Pintarić, Sviben i Frančeskin
U finalnom susretu momčad NK-a „Varteks“ nastupila je u sastavu: Jurec, Crnković (Čuhelj), Matković, Rojnik, Rodik, Krleža, Hrain, Pikl, Pintarić, Sviben i Frančeskin. Krenulo je loše po „Varteks“. Nakon jednog teškog starta već u 10. minuti na travi je ostao ležati pouzdani bek Crnković. Zamijenio ga je Čuhelj, igrač koji se kasnije prometnuo u tragičara. U 50-toj minuti grubo je pogriješio i omogućio vodstvo „Vardaru“ s 1:0. „Varteks“ se je oporavio od šoka, ali ga je zadesio još jedan peh. Nedugo nakon što su Crnkovića odnijeli s terena, ozljeđuje se i jedan od ponajboljih igrača Pintarić. Tadašnji nogometni propisi su dozvoljavali samo jednu izmjenu, pa Pintarića nitko nije mogao zamijeniti, te je do kraja utakmice statirao na krilu.
Priželjkivano iznenađenje u Beogradu nije se dogodilo. Pred 15.000 gledatelja skopski „Vardar“ uspio je zaustaviti uspon zahuktalog varaždinskog drugoligaša rezultatom 2:1. Jedini zgoditak za „Varteks“ postigao je Pikl. Umorni i iscrpljeni navijači NK-a „Varteks“ vratili su se u Varaždin drugi dan. Tijekom dugotrajnog povratka za Varaždin atmosfera u vlaku bila je fenomenalna. Nitko nije previše žalio zbog poraza. Cijelim putem vagonima je odzvanjalo „Ja sam Varaždinec, Varaždinec….“ Vremena dolaze i prolaze, a uspomene ostaju. Dok one ne izblijede, živjeti će sjećanje na slavnu momčad iz 1961.
