U čast 25. godišnjice "Varaždinskih vijesti", na stadionu "Slobode" 1970. godine održan je zanimljivi atletski dvoboj između varaždinskih i međimurskih osnovnih škola. Na opće iznenađenje prisutnih, pehar naše redakcije otputovao je u Čakovec, u vitrine II. Osnovne škole. Za najbolju pojedinku susreta proglašena je trinaestogodišnja učenica Dijana Sokač iz Čakovca, a za pojedinaca Miran Ožeg iz Varaždina. Oboje su primili jednogodišnju pretplatu na "Varaždinske vijesti" i jednogodišnje osiguranje kod Udruženog zavoda za osiguranje i reosiguranje Varaždin.
Tijekom natjecanja izniman sprinterski talent male Međimurke nije promaknuo iskusnom oku atletskog trenera Dražena Ožega. Profesor je odmah uočio da se je na prašnjavom lešu igrališta "Slobode" zakotrljao nebrušeni dragulj velike vrijednosti. Trebalo ga je dovesti u Varaždin na brušenje, što u to vrijeme nije bilo baš jednostavno. Prof. Ožeg nije okolišao već je ubrzo navratio do Novakove 32 u Čakovcu kako bi uvjerio brižnu mamu Slavicu u to da je njezina kćer atletski dijamant. U Čakovcu u to vrijeme nije bilo atletske staze pa je mama Slavica pristala da Dijana počne trenirati atletiku u AK-u "Sloboda" u Varaždinu, pod paskom trenera Ožega.
AK "Sloboda", prva ljubav
Dijana Sokač rođena je u Čakovcu 1957. godine. Sramežljiva i samozatajna Međimurka od samog dolaska predstavljala je oličenje prave sportašice kojoj se nije moglo desiti da zakasni na vlak za Varaždin i propusti trening. Bila je vrlo disciplinirana. Veliki radnik, atletičarka koja je bez pogovora izvršavala sve zadane obaveze trenera Dražena Ožega. Danima, mjesecima, nizala je stotke na lešnatoj stazi koju je besprijekorno uređivala legenda "Slobode" Mićo Đoković. Trud se isplatio. Na lešom pokrivenoj atletskoj stazi "Slobode" izrasla je u šampionku i jugoslavensku reprezentativku.
Dijana Sokač – AK "Sloboda" Varaždin (Arhiva)
Svo to vrijeme, tih šest, sedam atletskih godina, nije posustajala niti se predavala. Ljubav prema atletici bila je jača od svih napora. Redovito je šinobusom nekoliko puta tjedno iz rodnog Čakovca putovala na trening u Varaždin. I vraćala se, umorna i iscrpljena, da bi po dolasku kasno u noć savladavala školsko gradivo, čitala lektiru. Bila je odličan, odnosno vrlo dobar učenik čakovečke gimnazije Josip Slavenski. Po završetku gimnazije upisala je Pravo u Zagrebu. Atletiku nije zapustila. Dapače. Trenirala je svakim novim danom više i jače.
Prvakinja Jugoslavije i Balkana
Svojim rezultatima ubrzo je počela puhati za vrat karlovačkoj atletskoj legendi Jelici Pavličić. Dijana je krajem '70-ih i '80-ih dominirala na 60, 100 i 200 metara. Njezin rezultat na 100 metara od 10,48 i danas, skoro pedeset godina kasnije, predstavlja nedostižan san za većinu hrvatskih atletičarki, ali i onih iz regije. Njezina brzina nije imala premca u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Bila je dvadeset i jedan puta državna prvakinja na 60, 100 i 200 metara u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Na juniorskim i seniorskim Balkanskim igrama osvojila je šesnaest medalja - tri zlatne, dvije srebrne i jedanaest brončanih.
Za reprezentaciju Jugoslavije u razdoblju od 1970. do 1990. godine nastupala je u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji čak 122 puta. Dres Atletskog kluba "Sloboda" nosila je od 1971. do 1978. godine kada prelazi u Crvenu zvijezdu iz Beograda. Stariji pratitelji sporta se i danas s radošću prisjećaju Dijane Sokač, danas Ištvanović, koja je šest puta upisana u anale varaždinskog sporta kao najbolja sportašica Varaždina u razdoblju od 1972-1977.
Preseljenje u Beograd
Nakon prelaska u "Crvenu zvezdu" nastavila je svoj zvjezdani sportski uspon. Dobro je prihvaćena u novoj sredini te je ostala je živjeti u Beogradu. Ostanku je kumovala ljubav. Dijana se u Beogradu udala za svog kolegu iz reprezentacije Nikolu Ištvanovića, koji je također bio vanserijski sprinter.
Dijana i Nikola Ištvanović – najbrži bračni par na ovim prostorima, 100 m – Dijana 11,48; Nikola 10,79 (Arhiva)
Beograđani se s opravdanjem šale da su Dijana i Nikola Ištvanović sigurno najbrži bračni par na ovim prostorima. Od odlaska Dijane Sokač (Ištvanović) u "Crvenu zvezdu" iz Beograda prošle su pune četrdeset četiri godine, ali je još dan danas prva asocijacija za ženski sprint u Hrvatskoj "leteća Međimurka" - Dijana Sokač.
Dijana (Sokač) Ištvanović (Arhiva)
