U devedesetogodišnjoj povijesti kluba preko puta tvornice „Varteks“, u Zagrebačkoj 94 bilo je puno briljantnih igrača, trenera, direktora i predsjednika. Od Gušića i Manole do Vugrinca i Mumleka, vrhunskih trenera poput Mutcha, Kokotovića, Matkovića, Ivankovića, Beseka i Dalića. Mitskog predsjednika Anđelka Herjavca i direktora Nevenka Herjavca.
Sve njih je po dugotrajnosti i odanosti „plavo-bijelom“ dresu zasjenio Stjepan Cvek - Ciba. Njemu je stadion „Varteks“ drugi dom već punih pedeset godina. Cvek je bio igrač, zatim dugogodišnji sportski direktor NK-a „Varteks“, a do nedavno i predsjednik NK-a „Varaždin“. U magičan svijet nogometa uveo ga je stariji brat Rudolf Cvek (1946.-2005.). Ruda, kako su ga od milja zvali prijatelji, bio je reprezentativac Jugoslavije, najbolji Dinamov desni branič u 60-tima, preteča modernog nogometa, jurišnik od svoga do protivničkog kaznenog prostora, brz kao strijela, tehnički profinjen, taktički besprijekoran.
Stjepan Cvek
Braća Rudolf i Stjepan Cvek su gradski dečki. Živjeli su u roditeljskoj kući u ulici Vilka Novaka, preko puta „kućanske“ rampe, blizu današnjeg Konzuma. Od malena su se navukli na nogomet. Privukao ih je gromoglasni huk gledatelja koji je dopirao do njihove kuće s obližnjih „Varteksovih“ tribina. Za doći na trening trebalo im je deset minuta brzog hoda po „štreki“. Obojica su prošli poznatu Školu nogometa NK-a „Varteks“ koju je vodio trener Ante Oljica. Rudolf je za prvu momčad „Varteksa“ debitirao već s devetnaest godina, a u Dinamo je prešao godinu dana kasnije 1965. godine, odigravši za njega 113 natjecateljskih utakmica. S plavima je, uz prestižni Kup velesajamskih gradova 1967., osvojio i jugoslavenski Kup 1969. godine.
Nogometaši NK-a „Dinamo“ Branko Gračanin (lijevo) i Rudolf Cvek (desno)
Sedam godina mlađi Stjepan na početku nogometne karijere živio je u sjeni zvjezdane slave starijega brata Rudolfa koji se je u to vrijeme već potpuno afirmirao igrajući za Dinamo. Stjepana to nije omelo već je pokazao svu raskoš svog talenta i dostigao put koji je prije njega prošao njegov veliki uzor, stariji brat. I on je, poput Rude, krenuo od pionira, prošao kroz sve selekcije da bi kao osamnaestogodišnjak debitirao za prvu momčad "Varteksa".
Momčad NK-a „ Varteks“ iz 70-tih - Stoje s lijeva: Šoprek, Čop, Skupnjak, Janžek, Matković, Hižak, CVEK S.; čuče: Žganec, Kolonić, Manola i Lukač
U tadašnjem drugoligašu "Varteksu" iskazao se je kao lucidni krilni napadač. Bio je jedan od glavnih oslonaca igre momčadi. Nažalost, nije imao sreće. Na prijateljskoj utakmici s „Mariborom“ u Varaždinu jedan krvoločni nasrtaj gostujućeg beka Todorovića uništio mu je karijeru. U naponu igračke snage, kad je sve ukazivalo da će nadmašiti bratove blistave dosege, umjesto u „Dinamu“ završio je u bolnici. Sudbina se je grdo poigrala s braćom Cvek, jer je i stariji Ruda zbog ozljede koljena 1971. godine morao odbaciti kopačke u nogometnu ropotarnicu.
Po naprasnom završetku igračke karijere Stjepan Cvek se krajem 80-tih aktivno uključuje u rad kluba u ulozi tehničkog tajnika. Na novoj funkciji uspijeva 1988. godine, u tandemu s novim predsjednikom Vladimirom Marićem i direktorom kluba Marijanom Hižakom ustrojiti NK Varteks u moderan klub s jasnom vizijom budućeg razvoja, na temeljima koje su godinama mahom zidali sportski djelatnici i uglednici istoimene tvornice. Stvorenu viziju kasnije su u potpunosti u djelo pretočili ljudi koje su on i tadašnje vodstvo kluba naknadno doveli u klub: Anđelko Herjavec, Nevenko Herjavec, Branko i Zlatko Ivanković, Mario Manola, Stanko Švarc, Milivoj Šoprek i Željko Orehovec.
Ulaskom u 1. HNL-u 1992. godine NK Varteks se organizacijski ustrojava u moderan profesionalni klub. U novom ustroju Stjepan Cvek je dugi niz godina bio zadužen za struku na poziciji sportskog direktora kluba. Nakon nesretne pogibije legendarnog predsjednika kluba Anđelka Herjavca, Cvek odlazi iz kluba, ali ne i sa stadiona. Ostao je poslovno vezan uz stadion i pomno je pratio što se u njemu događa. Kao istinski zaljubljenik nije dugo izdržao bez aktivnog sudjelovanja u radu kluba.
Ponovo se vratio u klub u trenutku kada mu je bilo najteže. Nakon ostavke Romana Modrića 2016. godine Stjepan Cvek se prihvaća nezahvalne uloge predsjednika NK Varaždin. Svojom agilnošću uspijeva sa suradnicima, klupskim legendama i ostalim nogometnim zanesenjacima vrlo brzo klub izvesti iz trećeligaškog gliba i usmjeriti ga prema prvoligaškim vodama. U drugoj drugoligaškoj sezoni 2018/19 to mu i uspijeva. NK „Varaždin“ postaje prvak i novi član 1. HNL-e.
Stjepan Cvek
Pod vodstvom predsjednika Stjepana Cveka NK „Varaždin“ je prevalio tešku i trnovitu dionicu iako posao na organizacijskoj i sportsko-financijskoj stabilizaciji kluba nije još završen, a to se najbolje vidjelo u završnici 1. HNL-e. Krajem ožujka ove godine Cvek je mjesto predsjednika kluba prepustio svom nasljedniku Draženu Vitezu, ostavivši mu zdrave temelje za novi iskorak. Nakon nesretnog ispadanja NK „Varaždin“ iz prvoligaškog natjecanja novom predsjedniku neće biti nimalo lako, jer nogometni klub nije nešto što se samo od sebe događa ljudima, iako ima onih koji misle da je tako.
Nogometni klub zahtjeva određeno mjesto i strukturu, predanu, sposobnu i stručnu radnu snagu, zahtjeva određeni sustav koji spaja sve dijelove unutar kluba u jednu cjelinu. Vođenje kluba uključuje i emocije, a s emocijama nije lako. Varaždinci neizmjerno vole nogomet i podržavaju klub iz Zagrebačke ulice bez obzira na njegov silazak stepenicu niže. Uvjeren sam da će novi predsjednik, na tragu svog prethodnika, trenutni korak unatrag iskoristiti kako bi klub napravio tri buduća koraka unaprijed.
