Uskrsno vrijeme upozorava na činjenicu da je život put. Čovjek nije sam na putu; on treba pratitelje, treba ohrabrenje i potporu.
Učenici na putu u Emaus imali su očekivanja koja Isus, prema njihovu mišljenju, nije ispunio; nadali su se da će spasiti Izraela, da neće biti ubijen. A nisu bili svjesni da je Isus upravo svojom smrću otkupio ne samo Izraela, nego sav svijet.
Čovjek ne vidi nesvakidašnje u svakidašnjem, neobično u običnom; ne vidi prst Božji u vođenju svakog pojedinog života i cijele povijesti.
Ulomak iz prvog čitanja donosi nam Petrov govor u kojem se ističe da je Isus Gospodin i Mesija. Govor naviješta uskrsnuće, uzašašće te silazak Duha Svetoga. Cilj govora je pokazati da je Isus uskrsnuo, budući da nije moguće da vlast smrti ovlada njime.
Smrt, shvaćena teološki a ne biološki, znači odvajanje od Boga, kao rezultat pobune i otuđenja od Boga. A Isus je bio potpuno poslušan Božjoj volji, sve do kraja, tako da se uopće nije odvajao od Njega. Za razliku od Isusa, čovjek drugačije postupa te je stoga podložan smrti.
Isusova pobjeda na križu je pobjeda nad ljudskim otuđenjem i odvajanjem od Boga. Evanđelist Luka donosi nam najljepši izvještaj o uskrsnim ukazanjima. Učenici su se vjerojatno vraćali kući nakon slavljenja Pashe u Jeruzalemu, te su mislili da je i nepoznati suputnik iz istog razloga na putu.
Objava koja se događa putem je veoma zanimljiva. Učenici su u početku zbunjeni ali im Isus tumači da je njegova smrt i uskrsnuće u skladu s Pismima. Izvještaj oslikava kako je izgledalo bogoštovlje prve kršćanske zajednice: vjernici su se u početku prisjećali određenog događaja, zatim su ga tumačili, i na kraju je slijedilo lomljenje kruha.
Tumačenje Pisma i lomljenje kruha ponavljaju se kod svakog euharistijskog sastanka jer to su dva bitna dijela Kristova dolaska među svoje. Uskrsli Isus ostaje s nama na našem životnom putovanju, ali i uz Crkvu kao zajednicu vjernika na putu prema vječnosti.
Potrudimo se ovih dana više čitati Sveto Pismo. Obećajmo si da ćemo barem nedjeljom redovito sudjelovati na euharistijskoj gozbi te „sjesti“ za stol s uskrslim Kristom.
Obnovimo vjeru da smo Crkva Božja na putu zemaljskom, a da nam se Krist pridružuje na našem životnom putovanju te traži da ga prepoznajemo u liturgiji Crkve i u svjedočkom djelovanju među braćom i sestrama u potrebi.
