Blagdan Uzvišenja svetog Križa nije samo slavljenje jednog simbola za nas kršćane, nego je on slavljenje beskrajne Božje ljubavi prema čovjeku. Kad god se okupljamo oko stola Gospodnjega i blagujemo tijelo Kristovo mi zahvaljujemo na toj neizmjernoj ljubavi, na tom daru spasenja.
Slavljenje ovog blagdana nastalo je iz pobožnosti vjernika nakon što je carica Jelena 14. rujna 320. godine, u Jeruzalemu pronašla križ na kojemu je prema predaji Isus bio raspet.
Crkva pred nas stavlja Isusov križ - biblijski nam tekstovi svjedoče kako je križ Židovima bio sablazan, a poganima ludost. Nama kršćanima treba biti i ostati znak spasenja koji nas vodi oslobađanju od zabluda ovoga svijeta te nas uvodi u tajnu Kraljevstva nebeskoga. Križ nam ne smije biti ukras ili suvenir.
Trebamo ga ne samo ljubiti i klanjati mu se, nego ga trebamo prihvatiti kao sredstvo spasenja i našeg konačnog uzdignuća Ocu nebeskom. Isus je prihvatio križ iz ljubavi prema Ocu i prema ljudima.
Stoga često velimo onako neodređeno da je Isus umro za sve ljude. No, kad shvatimo da je On umro za tebe, mene, bude se osjećaji poštivanja i zahvalnosti. U knjizi Brojeva čitamo o nevoljama Izraelaca koje su ih zbog nevjere snašle na putu kroz pustinju. Pouka je njima i nama danas da je cilj i zadaća svakog čovjeka gledati Božje lice, izaći iz ropstva i ući u „obećanu zemlju“, tj. biti svaki dan s Bogom u molitvi i svakom našem postupanju te tako ispunjavati Božju volju, a ne sebično i u oholosti tražiti zadovoljstvo, tjelesne užitke i pogodnosti.
Činjenica je da smo po naravi skloni griješiti, stoga trebamo suzbijati zlo, ne dozvoljavati svojim grešnim sklonostima da preuzmu inicijativu u našem životu. Ta borba zapravo je naš križ. Ako svaki dan uzimamo svoj križ i slijedimo Krista odričemo se samoga sebe – svojih egoistič- nih želja i prohtjeva, i prihvaćamo žrtvu.
Apostol Pavao takvim je opisao Spasitelja – odrekao se sâmoga sebe, ponizio se i bio poslušan Ocu do smrti na križu, a za naše spasenje. Kristovim raspećem na križu je pobjeđeno, poniženo zlo, a On – ljubav, je uzvišen i pobjeđuje. I mi trebamo ljubiti takvom bezgraničnom ljubavlju i Boga i jedni druge. Evanđelist Ivan piše nam da je križ poveznica, susretište Boga i čovjeka.
Stoga je samo s križem i na križu moguće postići jedinstvo i sklad u odnosu čovjeka i Boga. Pitajmo se danas jesu li nam u pomisli na križ i muku Kristovu na pameti samo naše sjedinjenje s Njim u patnjama, nepravdama, strahovima, neizvjesnostima za budućnost, ili doživljavamo i prihvaćamo Krista u njegovoj uskrsnoj proslavi? Samo nam je nužno biti povezan s najvećom Ljubavlju, s Kristom, kako bismo bili dionici te nade i radosti.
Kliknimo svi zajedno: „Slavimo te, Križu sveti! Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!“
